Nakon što smo do sada već opisali Kigali i Gitaramu, dva najveća grada Ruande, slijedi kratka priča o Butareu, trećem najmnogoljudnijem ruandskom gradu.

Butare se nalazi na jugu Ruande, oko 140 kilometara od Kigalija i 90 kilometara od Gitarame. Ima oko 100.000 stanovnika i negdje ćete pročitati i da je drugi najveći grad, veći od Gitarame. Ako i nije veći, u svakom slučaju je puno zanimljiviji (a i ljepši) od Gitarame.

U odnosu na Gitaramu, Butare ostavlja puno bolji dojam i puno je uređeniji grad

Naime, u prošlosti (do sredine dvadesetog stoljeća) upravo Butare je bio prijestolnica Ruande i sjedište kraljeva. Naslijeđe takve prošlosti vidi se i danas u mnogočemu. Ali, idemo redom.

Put od Kigalija, preko Gitarame, do Butarea ranije sam opisao. To je put koji dalje vodi ka susjednom Burundiju, državi od koje je Butare udaljen svega tridesetak kilometara. Vožnja od Gitarame do Butarea traje oko sat i pol autobusom (ovaj put prijevoznici Volcano i Horizon) i relativno se lako i udobno stiže. Prolazi se ponovo kroz brdovite predjele prelijepe prirode, a dio između Gitarame i Butarea poznat je i po velikim poljima riže koja se nalaze uz cestu.

A kada stignete u Butare, nova slika. Naime, u odnosu na Gitaramu, koja je detaljno opisana u jednom od prethodnih tekstova, Butare ostavlja puno bolji dojam. Ulice su daleko ljepše, čistije i uređenije, pogled na njih daje vam dojam širine i prostora, a glavna ulica ima i lijep drvored, koji podsjeća na neke lijepo uređene mediteranske gradove.

Ovaj je grad Ruanda u svom ljepšem svjetlu

Također, na ulicama možete vidjeti i puno više stranaca turista, nekako je više i pristojno snabdjevenih trgovina, a imaju i veliku tržnicu... Uglavnom, Ruanda u svom ljepšem svjetlu.

A sada o znamenitostima, izdvojit ću ih nekoliko. U Butareu se, prije svega, nalazi nacionalni muzej. Neobično, dakle, ali nacionalni muzej u Ruandi nije u najvećem i glavnom gradu Kigaliju, već u trećem gradu po veličini. Muzej je lijep, i lijepo uređen. Radi se o velikoj i prostranoj jednokatnici, okruženoj zaista divnim i besprijekorno održavanim parkom. I upravo je ovaj muzej prvo mjesto u Ruandi na kojem sam vidio organizirane grupe stranih turista.

U samom muzeju, prije svega, dominira etnografska postavka, koja pokazuje život u Ruandi kroz povijest, sa izloženim alatima, nošnjama, opisanim običajima i navikama stanovništva, tradicionalnim instrumentima, pokućstvom, a centralno mjesto zauzima i replika kuće poglavice iz ranijih vremena (po meni veoma lijepo napravljena).

Svi eksponati su dobro opisani, svi natpisi su na lokalnom jeziku - kinyarwandi, zatim engleskom i francuskom, a postoje i vodiči koji nude dodatna objašnjenja grupama turista. Sve u svemu, muzej nije veliki kao neki europski, ali je lijep, lijepo je uređen i svakako ga treba pogledati.

Katedralu u Butareu svakako trebate posjetiti

Ipak, cijena karte od 6.000 ruandskih franaka, odnosno gotovo sedam eura, po meni je ipak malo previsoka, u odnosu na cijene ulaznica za muzeje u Europi. U okviru muzeja postoji i prodajna izložba suvenira, ali izbor nije nešto poseban, a cijene su dosta visoke.

Sljedeća znamenitost Butarea je lijepa gradska katedrala, sagrađena u prošlom stoljeću. Nalazi se na širokom prostoru i na neki način dominira gradskom panoramom, iako nije baš u glavnoj ulici, već nekoliko ulica dalje.

Građena je u kolonijalnom stilu, tipičnom za ovaj dio Afrike, dosta je velika i okružena lijepo održavanim zelenilom. Svakako je vrijedi posjetiti, a ja sam imao sreću da je prilikom moje posjete u katedrali održavano vjenčanje, što je cijeli prizor učinilo još ljepšim (u nekom od sljedećih brojeva pisat ću detaljno o tome kako izgledaju vjenčanja i svadbena veselja u Ruandi).

Hotel Ibis najstariji je hotel u Ruandi, a u njemu je i nekadašnji ruandski kralj imao svoju sobu

Za kraj sam ostavio hotel Ibis, koji je još jedna znamenitost Butarea. Najstariji je hotel u Ruandi, a u njemu je i nekadašnji ruandski kralj imao svoju sobu. Nosi ime po lokalnoj ptici, a nalazi se u glavnoj ulici i neizbježno je stajalište turista u Butareu.

Pomalo podsjeća na kolonijalna vremena, posebno kada vidite crne i u crno odjevene konobare kako trče oko stolova u vrtu, za kojima uglavnom sjede bijelci. U hotelu je toalet vrlo čist i uredan, ima i dobar cappuccino (što je rijetko za Afriku), ali nema Wi-fi interneta za goste.

Međutim, ono što je najvažnije u hotelu Ibis je hrana. Naime, u jelovniku ćete naći za ovaj dio svijeta rijetka jela kao što su spagetti bolognese, tatarski biftek, jako dobar pepper steak, a posebna su atrakcija puževi i žablji kraci.

Još se nisam ohrabrio i kušao, ali prijatelj je tijekom našeg posjeta Ibisu jeo puževe i kaže da su jako ukusni

Čak ima nemalo turista koji upravo zbog ove egzotične hrane pohode Butare i hotel Ibis. Inače, još se nisam ohrabrio i kušao te delicije, ali prijatelj je tijekom našeg posjeta Ibisu jeo puževe. I tvrdi da su vrlo dobri i ukusni.

Moguće je da ćete poslije mog sljedećeg posjeta Butareu čitati o žabljim kracima, ali – zasad još ništa ne obećajem.