Polako prelazimo na alkoholna pića. Za početak pivo. I naravno, prvo lokalni proizvod – pivo od banane. To je ono što ujedinjuje Ruanđane na neki način, jer je ovdje najomiljenije piće i piju ga svi. Pravi se 'u vlastitoj režiji', slično kao kod nas rakija.

Kada prošetate selom ili gradom, pogotovo poslije podne, možete vidjeti puno ljudi koji piju pivo od banane. Karakteristično za ovo pivo je to da ga svi piju 'na slamčicu'. A kakvo je?

Ruandsa piva, poput Primusa, dolaze u velikim staklenim bocama. Primus se prodaje u bocama od 0,72 litre

Pa, iskreno, meni je, najblaže rečeno, ružno. Nekako je najsličnije kvasu, i nije ni slično klasičnom pivu. Ali, siromašnim stanovnicima je vjerojatno dobro, jer je proizvodnja jeftina, a opija. Ljudi su na kraju svugdje isti, i uvijek ima onih koji traže jeftino 'utapanje tuge'...

Naravno, postoje i 'normalno' pivo (hmelj i ječam). Tu su dva velika lokalna brenda, Primus i Mutzig (ovo drugo je ipak nizozemsko pivo rađeno prema licenci, ali se u Ruandi odavno udomaćilo i smatra se 'domaćim').

Obje pivovare su u vlasništvu Nizozemaca i, uz mobilne operatere, daleko su najaktivniji u reklamiranju, te su tako gotovo sve trgovine, kafići i restorani, počevši od glavnog grada pa do zabačenih sela, 'okićeni' reklamama Primusa ili Mutziga (naravno nikad zajedno, kako i pravila marketinga nalažu). A pisat ću vam i o reklamama u jednom od tekstova.

Turbo King također je jedno od poznatijih piva

Kad smo kod piva... Pivo je pivo svugdje na svijetu, pa i u Ruandi. Voda, hmelj i ječam. Međutim, neki probirljiviji su primijetili da se u ovdašnja piva dodaje i šećer?! Ali, ne primijeti se to.

Uglavnom, ono što je karakteristično za oba ruandska piva, velike su staklene boce. Tako je Mutzig točen u staklene boce od 0,65 litara, dok boca Primusa nosi čak 0,72 litre piva.

Naravno, u skladu sa trendovima, oba piva se mogu kupiti i u malim bocama od 0,33 litre. Prema mom osobnom mišljenju (ukusu), oba piva su sasvim solidna, draži mi je Primus, ali ni Mutzig nije loš.

Osim ova dva piva, tu su još poznata i piva Skol (ima pšenično pivo) i Turbo King. Također, u supermarketima i kafićima može se naći i sasvim solidan izbor poznatih stranih pivskih brendova koja se prema licenci proizvode u Ruandi – Heineken, Amstel, a vrh ponude je legendarni irski Guiness.

Južnoafričko vino Drostdy-Hof najčešće se prodaje u pakovanjima u pet litara

Iako se proizvodi u Ruandi, a ne u Dublinu, mogu reći da je kvaliteta sasvim dobra, pogotovo kada je u pitanju cijena, koja u supermarketima ne prelazi euro za bocu 'irskog crnog zlata'.

Onda vina. I ovdje kratak pasus, jer vina uglavnom ne pijem, ali sam se raspitao o ponudi, pa ponešto i probao. Glavno vino koje se prodaje (bijelo i crveno) je južnoafričko vino Drostdy-Hof i najčešće se prodaje u pakovanjima od tri ili pet litara. To je kartonsko pakovanje, klasični bag in box. Ima i ručku za nošenje i malu slavinu za točenje i izgleda ok. A kakve je kvalitete, nisam siguran. Probao sam, i meni je bilo dobro, ali ne znam što bi rekao moj prijatelj Željko iz Osijeka, veliki poznavatelj vina.

Ono što zasigurno znam je da i nije tako jeftino, pogotovo za ovo područje. Pakovanje od pet litara košta oko 200 kuna, što znači da litra košta oko 40 kuna. Ovdje većina ljudi treba raditi i tjedan dana, čak i više, za jednu litru vina.

Liker Amarula proizvodi se u Južnoafričkoj Republici od lokalnog voća marula i može se reći da je stvarno odličan

Ima i vina u buteljama od 0,75 l, opet najčešće južnoafrička i opet koštaju od 50-ak kuna naviše. U boljim supermarketima mogu se naći i neka talijanska vina, a vrh ponude je fancy Moet&Chandon, omiljen i našim celebrityjima.

Cijena? Naravno, samo za jako bogate strance i ruandsku elitu.

I za kraj, žestoka alkoholna pića. I odmah ono najvažnije – Waragi. To je lokalno žestoko piće, pravi se od banana i to je neka vrsta džina od banana. Za razliku od piva od banana, ovo piće nije loše, slično je pravom džinu.

Drugo bitno lokalno piće koje se može kupiti u mnogim supermarketima je Amarula. To je liker koji se pravi u Južnoafričkoj Republici od lokalnog voća marula i može se reći da je stvarno odličan. Možda je najsličniji u Europi jako poznatom Baileysu. U ovom slučaju cijena prati kvalitetu, pa je boca Amarule od litre oko 100 kuna.

Pivo i rakija od banana prave se 'u vlastitoj režiji', slično kao kod nas rakija

Osim afričkih pića, u većim i bolje opremljenim supermarketima dobar je izbor i europskih i američkih pića. Tako se mogu pronaći razni viskiji, konjaci, džinovi, burboni, skoro svi najpoznatiji brendovi. A cijene su slične onim našima, možda neznatno više.

To je, ukratko, situacija sa onim što se pije u Ruandi. Dakle, od vode pune bakterija za većinu lokalnog stanovništva, pa do Evijana za one odabrane. Od alkoholnih bućkuriša od banane do Moet-a i Remy Martin-a V.S.O.P.

I to je Ruanda...