Nastavljamo tamo gdje smo stali jučer, pa poslije teksta o hrani slijedi tekst o pićima koja se piju u Ruandi.

Počnimo s vodom. Većina stanovništva živi u selima i nemaju vodu u kućama. Onda im je jedina mogućnost odlaziti na neki od izvora, donijeti si vodu u kantama, kako za održavanje higijene, pojenje životinja, tako i za piće i kuhanje. Ta voda je najčešće bakteriološki neispravna, ali je stanovnici piju, jer nemaju izbora.

Većina stanovništva nema tekuću vodu u kućama pa moraju odlaziti na neki od izvora donijeti si vodu u kantama

Naravno, za one koji si to mogu priuštiti, rješenje je kupovna voda u bocama, ali je ona čak i za naše prilike prilično skupa, pa tako nije dostupna ni većini Ruanđana. Najpoznatija lokalna voda je Inyange, uz nju i Source du Nil. Mala bočica od pola litre košta oko tri kune, a velika od litru i pol može se kupiti za oko četiri kune, dok ima mjesta gdje košta i preko sedam kuna. Za ovako siromašnu državu to je skupo i preskupo.

U nekim boljim supermarketima u glavnom gradu Kigaliju može se naći čak i Evian voda, po cijeni od oko 15 kuna za litru i pol. To mogu platiti samo stranci koji su turistički u Ruandi, ili ovdje žive i rade.

Za one koji si to mogu priuštiti, rješenje je kupovna voda u bocama, a najpoznatija lokalna voda je Inyange

Rijetko tko pije kupovne sokove, kada im je na dohvat ruke dostupno voće od kojega sami mogu napraviti najbolje sokove

Poslije vode slijede sokovi. I odmah pitanje: Ma, tko bi uopće kupovao sokove u zemlji u kojoj raste toliko dobrog voća i od kojega se mogu napraviti najbolji mogući sokovi? I ponuda je u skladu s tim. Sokova je u marketima vrlo malo, to je opet spomenuti proizvođač Inyange, kao i kenijski proizvodi, u tetrapaku, nisu nimalo jeftini (preko osam kuna za litru). Vjerujem i da se ne prodaju dobro, jer je ljudima pri ruci mnogo bolji i jeftiniji izbor, te se umjesto litre soka može kupiti, primjerice, tri-četiri velika ananasa, ili dva-tri kilograma marakuje ili papaje.

Slijedi mlijeko i mliječni proizvodi. U supermarketima se prodaje mlijeko u tetrapaku, opet famozni Inyange i košta oko osam kuna za litru. Međutim, ukoliko ste u selu, ili blizu sela, seljaci prirodno, neprerađeno mlijeko (što je puno bolje od onog pakovanog) prodaju za oko kunu i pol za litru, što je stvarno povoljno.

U Ruandi još uvijek možete naći i mlijeko pakirano u kod nas već zaboravljene vrećice

Kuriozitet Ruande je da u supermarketima, pored mlijeka u tetrapaku, možete naći i mlijeko pakirano u kod nas već zaboravljene vrećice. U supermaketima se mogu pronaći i poneki mliječni proizvodi, prije svega klasični jogurt i voćni jogurti. Pakovani su slično kao kod nas, a i cijene su slične našima. Neke druge stvari, kao što je recimo vrhnje, ne možete naći nigdje u Ruandi, čak ni u najbolje opremljenim supermarketima...

Sutra prelazimo na alkoholna pića. Ne brinite se, nećemo baš sve isprobati. Odjednom.