Koliko košta život u Ruandi? U ovom, ali i u sljedeća dva teksta pokušat ću vam dočarati odnos cijena u ovoj predivnoj zemlji punoj kontrasta. Kontrasti su u Ruandi sveprisutni, pa tako i kada su cijene u pitanju...

U Ruandi su najjeftiniji poljoprivredni proizvodi koje proizvode i prodaju stanovnici

Imajući u vidu lokalne i regionalne sukobe, siromaštvo, glad, rasprostranjenost AIDS-a i drugih zaraznih bolesti, nedostatak zdravstvene zaštite, visoku smrtnost novorođenčadi.... reklo bi se da je život u Africi 'jeftina roba'.

Međutim, u ovom se tekstu nećemo baviti time, već koliko košta mjesečno preživljavanje u Ruandi, odnosno kolike su cijene osnovnih životnih namirnica, onih koje su potrebne za normalan svakodnevni život.

Najprije tu mislim na cijene hrane. Logično, u Ruandi su najjeftiniji domaći proizvodi, odnosno poljoprivredni proizvodi koje prave i prodaju sami stanovnici.

Tako se veliki ananas (težine oko kilograma) može kupiti za oko dvije kune, kilogram rajčice je oko tri kune (vrlo je ukusna), a luk je još jeftiniji i može se kupiti za oko pola kune.

Također, i mlijeko i mliječni proizvodi su relativno povoljni, te se u marketima pola litre domaćeg 'točenog' mlijeka ili jogurta može kupiti za oko dvije kune, dok je mlijeko u tetrapaku skuplje.

Kada je u pitanju pakovana hrana, treba napomenuti da je uglavnom uvozna, prije svega iz Kenije, dok se mogu naći i neki europski proizvodi, ali su zato i cijene astronomske.

Velika boca najpoznatijeg lokalnog piva Primus (0,72 l) može se kupiti za oko pet kuna

Tako, obična pakovana kava košta otprilike koliko i u Hrvatskoj, mala vrećica kenijskog čipsa (50g) je oko sedam kuna, čokoladice Snickers, Mars i Bounty (jedine koje se mogu pronaći) su oko osam kuna, dok bočica Monini maslinovog ulja (pola litre) ima astronomsku cijenu, koja je i preko 100 kuna.

Ni piće nije baš jeftino. Voda je poprilično skupa, pa boca obične negazirane vode od 1,5 litara košta i preko osam kuna. To je posebno bolno kada se u obzir uzme činjenica da je Ruanda planinska zemlja, u kojoj bi trebalo biti dovoljno izvora čiste, pitke vode. Čak sam vidio da se, pored vode pakovane u Ruandi, voda za piće uvozi iz susjednog Burundija.

Sokovi u bočicama od pola litre su oko četiri kune, nisu baš neke kvalitete, ali tko bi uopće i kupovao sokove kada je dostupno toliko različitog i jeftinog voća...

Alkoholna pića su nešto jeftinija u odnosu na Europu. Recimo, velika boca najpoznatijeg lokalnog piva Primus (0,72 l) može se kupiti za oko pet kuna. Slične cijene imaju i piva kao što su Heineken, Amstel i Guiness koja se, prema licenci, proizvode u Ruandi.

Cijene popularnog južnoafričkog likera Amarula u trgovinama su nešto niže nego u Europi

Ono što je zanimljivo jest to da su cijene piva u običnim kafićima u obližnjog Gitarami praktički jednake onima u trgovinama. Naravno, u onim najboljim lokalima u Kigaliju cijene su znatno veće.

Žestoka alkoholna pića se teže nalaze, ali su cijene whiskyja, gina i ovdje popularnog južnoafričkog likera Amarule u trgovinama nešto niže nego u Europi.

A kad smo već kod trgovina, zaokružimo priču ponudom i cijenama sredstava za higijenu. Ponuda i nije tako loša, mogu se naći nama nepoznati kenijski proizvodi, ali i Nivea i Gillette, a cijene su neznatno niže u odnosu na hrvatske.

U nastavku vam pišem o cijenama transporta, odnosno gradskog i međugradskog prijevoza. Čitajte nas i sutra!