Volonter ili posjetitelj... koji si ti?

U ovome tekstu pokušat ćemo vam objasniti razliku između volontera i posjetitelja u Centru Otac Vjeko, što je jako važno za sve one koji nam se javljaju sa željom da dođu. Također, tu su navedena i pravila ponašanja kojih se svi koji dođu u Centar Otac Vjeko moraju pridržavati.

Posjetitelj je netko tko dođe u Kivumu kako bi doživio život u pravom afričkom selu, uživao u prirodi, druženju s ljudima. Za razliku od volontera, posjetitelj sam organizira svoje vrijeme, međutim, i dalje mora poštovati raspored vremena svih obroka, vrijeme za molitvu, dolaske i odlaske. I prije svega, mora poštovati pravila zajednice koja su jasno navedena u kući u kojoj su smješteni. Jer, ipak je ovo samostan, a ne hotel.

Volonter je onaj tko dolazi u zajednicu na najmanje šest mjeseci i to s konkretnim projektom koji će provoditi u vrijeme svoga boravka. U vrijeme svoga boravka, volonter prenosi svoja znanja i vještine na ciljanu skupinu na koju se njegov projekt odnosi. Dolazi s jasnim ciljem i projektom koji će provoditi i ne treba mu stalni nadzor ili netko tko će mu govoriti što treba raditi. Svatko tko želi doći kao volonter, prvo si je dao truda i dobro pročitao sve ono što piše na našoj web stranici, upoznao se sa radom Centra Otac Vjeko te o uvjetima koje može očekivati. Volonter je dužan poštovati raspored sati u našim školama i vrtiću te poštovati svoje radno vrijeme. Zainteresiran je za učenje, ali i za dijeljenje znanja. Jako je važno znati da ne dolazite ovdje radi sebe, nego radi drugih. Ukratko, volonter je otvoren, kreativan, energičan, radostan pojedinac koji ne osuđuje i spreman je obavljati svaki zadatak koji se nađe pred njim, pa i onaj koji nije dio njegova projekta, ukoliko je to u tom trenutku važno za zajednicu.

Znači, razmišljate doći u Ruandu kao posjetitelj ili volonter u Centru Otac Vjeko? Čitajte dalje, jer tu ćete naći nove informacije o svemu onome što je još važno znati.

Prošla je 21 godina od kako sam prvi put došla u Afriku kao volonter. Sličan sam tekst napisala i 2012. Želiš li biti volonter? Planiraš spasiti svijet?, ali od tada se dosta toga promijenilo, pa zato ovo pišem kao novu verziju.

Jedna stvar koja se nije promijenila je izazov kako u teškim uvjetima rada što više pojednostaviti stvari. Iako sada imamo i struju, to ne znači da ju imamo cijelo vrijeme, jer često ostajemo bez napona. Voda i papir su nam vrlo vrijedne stvari, zato s njima moramo biti vrlo, vrlo štedljivi. To se također odnosi i na ostale zalihe materijala koje imamo, posebice jer znamo da nam ih šalju ljudi, naši donatori koji naporno rade kako bi nam omogućili potrebne materijale, opremu, alate, robu.

Sve ove godine uživali smo radeći s ljudima koji su nam dolazili iz različitih zemalja svijeta da nam pomognu u našim projektima. Atmosfera koju stvaraju naši volonteri i posjetitelji uglavnom je bila pozitivna, vesela, puna dobre, nove energije. Naši učitelji dobili su priliku raditi s najrazličitijim ljudima, od kojih su mnogi došli s raznim znanjima i vještinama koje su bili spremni podijeliti. To je omogućilo učiteljima, ali i učenicima, da vide kako se određene stvari rade u drugim zemljama te im je donijelo mnoga pozitivna iskustva.

Ali ponekad… Znalo je biti i loših iskustava. Posebice s onima koji dolaze misleći da sve najbolje znaju, čak bolje od onih koji žive s ovim narodom već tri desetljeća. I nisu spremni držati se pravila, nisu spremni poslušati savjete, nisu spremni poslušati iskusnije od sebe. Nego rade po svome, ne poštujući svoje domaćine fratre, koji su ih pustili u svoj dom, u svoju zajednicu. O da, bilo je i takvih. Koji nisu htjeli poslušati najvažnije pravilo, a to je da se ne smije šetati selom kao Djed Božićnjak i dijeliti djeci stvari i novac. To je strogo zabranjeno. Jer, što time učite djecu? Učite ih prosjačenju. I tome da se ne moraju truditi, da ne moraju učiti, da se ne moraju zalagati. Jer će se uvijek pojaviti netko tko će im udijeliti nešto milostinje. Takvi ljudi, dijeleći milostinju, zapravo pomažu sami sebi. Jer, misle da su učinili veliku stvar ako su prošetali selom među siromašnima i udijelili im svoju staru majicu, ili nešto slično. Uzdižu sebe, na štetu drugih.

Mi ovdje ne želimo učiti djecu da čekaju milostinju. Nego da budu aktivni, da uče, da se zalažu, da budu spremni na nove izazove, nova znanja, jer će im se to višestruko vratiti. Ključ je u njihovom obrazovanju. Jer, tada im neće trebati milostinja.

Naravno, sve što stigne nama od školskog pribora, odjeće, obuće, raznih drugih potrepština, također bude podijeljeno ovoj djeci. Ali na drugi način. Dijeli im se kao nagrada za dobro zalaganje, za dobre ocjene, za redovan dolazak u školu, za lijepo ponašanje. Daruje ih se da ih se motivira da i dalje budu dobri te da budu primjer i drugima da također budu poput njih. I daruje ih se na zajedničkim svečanostima. Da svi vide što su dobili i zbog čega su dobili. Tako se to radi.

Neki posjetitelji su išli čak tako daleko da su po selu dijelili novac dovodeći tako u opasnost i sve u fratarskoj zajednici, ali i one kojima su novac darovali. Svi koji dolaze ovdje trebaju znati da je riječ o izuzetno siromašnoj sredini. I da dijeljenje novaca može prvo ugroziti onoga tko je novac primio, jer kada drugi to doznaju pokušat će se domoći onoga što je dobio. Ali takvo ponašanje ugrožava cijelu fratarsku zajednicu, jer spoznaja među ljudima da u samostanu ima nekoga tko ide po selu i dijeli novac, potiče druge da dolaze na vrata samostana tražeći isto za sebe. To su situacije koje znaju biti izuzetno opasne, pogotovo u ovako siromašnim sredinama. Ne zaboravite da su mnogi misionari platili životom, ponekada i zbog nekoliko dolara.

Ovakvo ponašanje volontera i posjetitelja izravno potkopava sve ono za što se fratri ovdje zalažu, a to je da kroz obrazovanje, polako ali sigurno, dugoročno društvu donesu bolje sutra.

Dakle, ako želite biti volonter te svoje vrijeme, trud i znanje odlučite dijeliti s drugima, ali ste spremni nešto naučiti i živjeti po pravilima zajednice u koju dolazite, svakako to učinite! Ali ne zaboravite koliko je važno poštovati pravila onih ljudi koji su vas pustili u svoj dom i koji žive ovdje kako bi pomogli ovome narodu.

Kada ste u krugu samostana, morate shvatiti da je ovo fratarska zajednica. Oni imaju svoja pravila koja morate poštovati. Glasni glasovi i pozivi s mobitela znaju ometati, pogotovo kada je vrijeme molitve u kapelici unutar samostana.

Dnevna soba je njihovo mjesto za druženje, a ne zajednička soba u kojoj se možete odmarati i provjeravati svoju elektronsku poštu. Obroci se poslužuju uvijek u isto vrijeme i ne smije se kasniti, a kuhinju ne smijete koristiti bez dopuštenja.

Što se tiče rublja, većinu toga morate prati na ruke. U samostanu ima jedna perilica za rublje, ali ona se koristi samo za pranje težih stvari, kao što su ručnici i posteljina.

Pušenje je zabranjeno unutar samostana, prostor za pušenje je ispred kuće za volontere i posjetitelje.

Ako dolazite u Kivumu, odnosno u Centar Otac Vjeko, kao volonter, bit ćete itekako dobrodošli, ali morate se držati radnoga rasporeda. Baš kao i bilo gdje drugdje, gdje biste radili neki posao. Od vas se očekuje da dođete u školu na vrijeme, na početak radnoga dana i da odete onda kada završi nastava za taj dan. Ne možete spavati dokle vas je volja, ili otići ranije iz škole, samo zato što ste tako odlučili. Jer to ne ostavlja dobar dojam pred našim učiteljima.

Važna stavka je odjeća. Neki volonteri i posjetitelji dolaze ovdje sa starom, iznošenom odjećom koju potom namjeravaju ostaviti da se pokloni nekome u školi. Ako želite ostaviti nešto, što će poslužiti dalje nekome, zašto to ne bi bilo nešto novo i nešto što biste i sami htjeli nositi čak i kada se vratite doma? Iako siromašni, ljudi ovdje također vole lijepe stvari. A i nije baš ugodno pokloniti nekome iznošenu i ispranu majicu. Bez obzira na to koliko je taj netko siromašan.

Također, imajte na umu da je riječ o samostanu i da vaša odjeća mora biti primjerena. Elastične uske hlače, topići na bretele, vrlo kratke hlače i slična odjeća nije baš primjerena za život u samostanu.

A sada, donosimo vam i popis stvari koje biste trebali nositi sa sobom, jer mnogi nas pitaju što im sve treba za jedan takav put i život u ovome dijelu svijeta.

LISTA STVARI:

1. Putovnica - provjerite ima li najmanje 6 mjeseci prije isteka roka!
2. VISA – prvo ju zatražite preko interneta, a zatim ju dobijete na ulasku u zemlju.
3. Ako sa sobom nosite američke dolare, pogledajte da novčanice nisu izdane prije 2009. godine. U Africi ih ne primaju. Za eure to ne vrijedi i nije važno koja je godina na novčanici.
4. Ja nikada ne uzimam dodatno zdravstveno osiguranje i za 21 godinu nisam imala nikakvu potrebu za to. Kad trebam test na malariju ili na amebe, jednostavno ga napravim lokalnoj klinici i to je besplatno. No, vi ipak odlučite, želite li si platiti dodatno osiguranje ili ne.
5. Kreditne, bankovne kartice.
6. Sunčane naočale. Naočale s dioptrijom, ako ih nosite.
7. Mobitel, foto aparat, laptop i druga 'pomagala', kao i punjači za njih.
8. Dodatne baterije, ako mislite da će vam trebati.
9. Ako koristite neke lijekove, ponesite ih. No, napominjem da možete ovdje kupiti gotovo sve lijekove.
10. Nakit – ništa skupo ili preblještavo.
11. Kozmetika, sušilo za kosu, češalj...
12. Četkica za zube, pasta za zube (iako sve to možete kupiti i ovdje).
13. Šampon i regenerator za kosu (također možete kupiti ovdje, ali je dosta skupo i nije baš kvalitetno).
14. Kreme, losioni…. (Također, sve to možete kupiti i ovdje, ali je puno skuplje.
15. Kreme ili losioni protiv komaraca, kao i ono sredstvo protiv komaraca koje ide na struju.
16. Jastuk (ako želite imati svoj jastuk). A onda ga možete čak i ostaviti ovdje u zajednici, jer ovdje jastuke pune čudnim stvarima poput komadića spužve…
17. Manji, lakši ruksak za nošenje stvari prilikom putovanja, ili za odlaske na radno mjesto u školu. Također - posebno za žene, u školi se izrađuju prekrasne torbe koje se nose preko ramena, pa si ih možete i ovdje kupiti
18. Bilo koji DVD koji biste možda željeli gledati / slušati (možda čak i ostaviti za potrebe samostana)... Napomena: postoje filmovi i knjige u samostanu koji se mogu posuditi.
19. Mala baterijska lampa – za noći kada nestane struje, a to nije tako rijetko 
20. Adapteri za struju, ako želite više stvari spojiti u jednom trenutku. U Ruandi se koriste francuske utičnice (dva malena okrugla šiljka i ponekad još jedan za uzemljenje)
21. Vješalice za odjeću - imaju neke ovdje, ručno izrađene oblikovanjem žice u vješalicu. I bilo bi super, ako ih želite ostaviti za zajednicu, kada budete odlazili…
22. Mala vješalica za sušenje donjeg rublja u vašoj sobi.
23. Džemovi i marmelade, idealno ako su domaće. U samostanu ih svi jako vole, mogu se neke ovdje i kupiti, ali je skupo i često ima puno šećera i umjetnih boja.
24. I na koncu, boca nekog pića, s kojim se svi zajedno ponekada počastimo na druženju nakon večere. Također, to se može i ovdje kupiti, kao i pivo koje je također dostupno u svim trgovinama.

PREPORUKA ZA ODJEĆU...

1. Donje rublje
2. Pidžame
3. Japanke ili gumene papuče (Možete ih i ovdje kupiti, dosta povoljno)
4. Udobne sandale ili obuća za šetnju (ne zaboravite i čarape)
5. Par jednostavnih cipela ili sandala za posebne prigode
6. Hlače s puno džepova
7. 'Kapri' hlače za žene ili duže kratke hlače za muškarce
8. Hlače
9. Košulje ili majice kratkih rukava
10. Majice dugih rukava ili lagane jaknice za večer
11. Duge suknje za žene
12. Nešto jednostavno za nositi vikendom
13. Svakako ponesite i malo svečaniju odjeću, primjerice za odlazak u crkvu na misu ili neku drugu priliku.
14. Vjetrovka ili hoodie
15. Šal/marama za žene
16. Kape 'šilterice', iako ih imamo i mi u školu s logom škole
17. Mali ručni kišobrani ovdje su beskorisni, jer kada ovdje pada kiša, to onda doista lije.

NE MORATE NOSITI / NA RASPOLAGANJ U VAM JE:

1. Posteljina
2. Ručnici
3. Toalet papir, sapuni, sapuni za pranje rublja
4. Mreže protiv komaraca
5. Pegla
6. Voda je pročišćena i filtrirana, ne brinite
7. Hrana, uključujući čajeve, kavu, svježi kruh...

Svu hranu priprema samostanski kuhar Oswaldi, koji je izvrstan kuhar i izvrstan čovjek! Dakle, zaključak... dolazak u Kivumu bit će vam jedno od najboljih životnih iskustava. Ako ste, kao volonter ili posjetitelj, otvoreni za ono što život nudi i spremni poštovati pravila zajednice u Centru Otac Vjeko, bit ćete i više nego dobrodošli!