Radujmo se zajedno Božiću, blagdanu koji označava Isusov dolazak na Zemlju i dan kada se Bog čovjekom učinio. I zato ga svake godine s ushićenjem čekamo kako bi nam Gospodin, koji je Kristu zasjao svojim milosrdnim licem, podario svoju radost i učinio nas glasnicima njegove dobrote.

Danas osjećam veliku radost i sreću. Jer, moji župljani u ruandskom selu Kivumu više nisu prepušteni sami sebi. A moja misija i životni san, da im život učinim kvalitetnijim, dobili su krila – nošeni su na krilima svih vas dobrih ljudi koji nas pomažete.

Isus je vidio veliku potrebu naroda u Ruandi. Prvo im je poslao fra Vjeku Ćurića, a nakon njegove tragične pogibije, Isus je odlučio da put fra Vjekinih velikih djela nastavim graditi ja. Iako u početku nije bilo lako, nisam nikada niti pomislio odustati.

Nismo imali vode. Našli smo načina kako da je skupljamo. Nismo imali struje. Našli smo načina kako da u mraku svijetlimo. Nismo imali interneta. Našli smo načina kako da sa svijetom komuniciramo. Polako ali sigurno gradili smo bolje sutra našim župljanima u Kivumuu.

Ipak, Isus je za nas imao još veće planove. Poslao nam je dobre ljude okupljene u Humanitarnu udrugu Srce za Afriku i sve vas koji ste im se priključili ili kao povremeni donatori ili kroz Projekt Prijatelj Centra Otac Vjeko.

Doveli smo struju, izgradili smo vrtić, osnovnu i dvije srednje škole, dva učenička doma, a do danas smo odškolovali više od 2.000 mladih ljudi koji sada žive jedan bolji život. Ta će brojka, zahvaljujući svima vama, iz godine u godinu rasti.

Sve to nije bilo slučajno. Imao je Isus velike planove. I poslao je nas da se udružimo i pomognemo ruandskom narodu.

Zato ove godine s posebnom radošću dočekujemo Božić. Proslavit ćemo činjenicu da snove pretvaramo u stvarnost. Kao u nekoj posebnoj bajci.

Kod nas u Ruandi, Božić je jedno veliko slavlje. Mi u Ruandi nemamo zimu, nemamo snijeg. Ovo je zemlja vječnoga proljeća. Ovdje se ne ukrašavaju božićne jelke ili borovi, ali zato na kućna vrata svi stavljaju goleme listove banana.

U vrijeme blagdana, neizostavno se okuplja obitelj. Svi koji su trbuhom za kruhom otišli u gradove, pa i u druge zemlje, vraćaju se roditeljima, braći i sestrama u rodno mjesto slaviti zajedno s njima rođenje Kristovo.

U Ruandi se u vrijeme božićnih blagdana kupuju odjeća, obuća, ali i bolja hrana. S obzirom da većina mojih župljana jedva sebi priskrbi tri obroka tjedno i sam se zapitam odakle iznađu mogućnosti za obnoviti svoju garderobu.

Kuće se napune rižom, krumpirima, pivom, rakijom od banana, šećerom, kruhom i, u vrlo simboličnoj količini – mesom. Ruanda je vidno siromašna zemlja, ljudi se 'protežu' koliko mogu.

Zato najčešće iskoriste Božić i okupljanje cijele obitelji da bi dvostruko slavili. Naime, upravo na Božić župljani žele krstiti svoju djecu. Zbog svečanosti datuma, ali i zbog toga što će proći jefitnije, jer će o jednom trošku imati dva slavlja.

Misno slavlje proslave Kristova rođenja kod nas u Kivumuu počinje za Badnjak oko 16 sati i traje – pet sati. Crkva je pretijesna primiti sve župljane, nekoliko tisuća ih se uspije natisnuti unutra, ali još više ih stoji izvan crkve. Svi pjevaju, svi plešu, a bubnjari neprestano udaraju ritam...

Predivno je i vidjeti sve te drage ljude koji, unatoč siromaštvu, pronalaze snage za radost i veselje i nisu klonuli duhom, što smatram velikim Božjim darom.

Majka Tereza je rekla da su dobra djela karike koje tvore lanac ljubavi. Hvala vam od srca što ste i vi karika našega lanca ljubavi i dobrih djela!

Neka vam srca budu ispunjena toplinom Božića. Pratite nas i dalje i u Novoj 2020. godini u kojoj vam želim obilje blagoslova, zdravlja i ljubavi!

Mir i dobro!
Vaš fra Ivica Perić