Najveći kršćanski blagdan Uskrs u župi Kivumu proslavljen je skromno. Siromaštvo je definitivno najveća prepreka župljanima da i uz najbolju volju Uskrs učine drukčijim danom od ostalih. Kao što je to, primjerice, običaj u susjednoj Ugandi gdje se na Uskrs i Božic obavezno kupuje nova odjeća i obuća, a na stolu se neizbježno nađu mesne delicije. U župi Kivumu rijetko si koja obitelj to može priuštiti. Pa i kako bi kada je nadnica za cjelodnevni rad u polju oko pet kuna tj. oko jednog dolara. A i onaj tko dobije posao u polju, može se smatrati sretnim što barem nešto radi i privređuje.

Budući da ovdje ne postoji običaj bojanja jaja, kako bi Uskrs, ipak, bio nešto drugačiji od ostalih dana, župljani ispred svojih domova u zemlju postavljaju prethodno posječeno stablo banane, jer to je znak da se u kući slavi. Obitelj se okuplja, a svečani objed sastoji se od namirnica koje su im u tom trenutku dostupne u vrtovima. To su slatkasti krumpir, grah, zelje i banane koje se kuhaju, dok se kruh smatra poslasticom.