Eto mene opet u Ruandi u Centru Otac Vjeko! Pristigla sam 4. listopada i odmah se bacila na posao, kako kažu… Ovdje nikada nije dosadno… a tek koliko posla ima!

Novi kurikulum kojeg pokušavamo napraviti posljednjih nekoliko godina pokazao se izuzetno zahtjevnim! Organizacija sadržaja, krucijalne informacije koje jednostavno nedostaju i pretjerano ambiciozna tema su rezultirali kaosom dok smo pokušavali ispuniti sve zahtjeve nastavnoga plana.

Ali dajemo sve od sebe… ni nemamo drugog izbora! Neprestano asistiram učiteljima i pokušavam im pomoći kako bi podučavali u skladu s kurikulumom, ali i prenijeli učenicima informacije koje su izostavljene.

Uredu, dovoljno kukanja… tako je, kako je! Provela sam nekoliko tjedana poučavajući učenike drugih razreda (čak njih 53!) rezanju uzoraka (stvaranje papirnatih uzoraka prema određenom dizajnu)… Ali možete li zamisliti? Taj projekt je prema kurikulumu zapravo zahtijevao od svakog učenika da kreira vjenčanicu, haljinu za djeverušu i haljinu za djevojčicu koja nosi cvijeće na vjenčanju! Sve se to zahtjeva od učenika, od kojih si većina ne može priuštiti niti olovku, a kamoli sve te skupe materijale koje bi trebali koristiti u ovome projektu!!!! Tako da sam prilagodila zadatak i sada koristimo uzorke koji su zapravo pola predviđene veličine, kako bismo uštedjeli na materijalu. Učenici su dali sve od sebe i mogu s ponosom reći da smo ispunili zahtjev. Činilo se kao da su zaista uživali u ovom učenju, pogotovo pojedinci koji su jako brzo shvatili principe rezanja uzoraka. Gajim nadu da će jednoga dana neki od njih postati kreativni modni dizajneri buduće Ruande!

Također sam prilagodila uzorke koje koristimo kako bi učenici koji su početnici mogli učiti postepeno (vrlo bitno) od jednostavnih prema nešto kompliciranijim šivaćim operacijama. Izgleda da su svaki put prilikom kopiranja (ili modificiranja) neki dobronamjerni, ali iskustvom ograničeni učitelji značajno promijenili oblike uzoraka. Zbog toga ih sada moramo korigirati… svih 87…!

Uz to su me zamolili da dizajniram kurikulum za šestu i sedmu razinu krojačkog programa. Ovo je razina Politehničkog instituta. Nakon razgovora s jednim gospodinom iz odjela ruandske Vlade koji je zadužen za razvoj radne snage, čini mi se da im treba program obrazovanja nakon kojega bi ljudi bili sposobni dizajnirati i izrađivati uzorke za tekstilnu industriju Ruande. Tako da sam uložila značajnu količinu truda u izradu prijedloga programa koji mora uključivati unaprjeđenje znanja učenika (obrazovanje koje nedostaje u trenutnom kurikulumu za krojače). Također stavljamo naglasak na napredne tehnike izrezivanja uzoraka, te će svaki učenik na kraju ovoga programa dizajnirati vlastitu liniju odjeće koja će biti izložena na izložbi „Made in Rwanda“ („izrađeno u Ruandi“) svake godine. Ukoliko ovo bude odobreno od navedenog odjela Vlade, započet ćemo s ovim programom u našoj školi - Centru Otac Vjeko. Bit ćemo prva takva škola u zemlji. Zaželite nam sreću!

U međuvremenu nam dječji vrtić jako dobro napreduje. Nedavno smo imali dvije posjetiteljice u Centru Otac Vjeko. Jedna- Njemica koja je ravnateljica jedne osnovne škole i druga – Hrvatica koja je psihologinja i baci se djecom žrtvama nasilja. Obje su se pokazale jednako nevjerojatnima kada je trebalo priskočiti u pomoć i pomoći našim odgojiteljicama u dječjem vrtiću kako bismo unaprijedili njihove metode podučavanja. Ovakve posjetitelje volimo!! Tako da neizmjerno veliko hvala Angeli i Miji!

Naši učitelji u svim odjelima Centra Otac Vjeko su također jako zaposleni… Kraj je godine i moraju ispuniti bezbroj izvješća kako bismo zadovoljili zahtjeve Vlade. I kako bi se stvari dodatno zakomplicirale… Nekolicina naših učitelja je pozvano da sudjeluju u jednom programu za stručno usvajanje. Usred svog ovog kaosa na kraju godine! Tako da naši učitelji odrađuju „dvostruku dužnost“… pokušavaju završiti svu papirologiju i također prisustvuju predavanjima od ponedjeljka do petka idućih mjesec i pol.

Tako vam je to ovdje… kao što sam i prije rekla, „Nikada nije dosadno!“ Uspijemo zakoračiti naprijed i već nešto neočekivano iskoči i vrati nas tri koraka unazad.

Ali zaista napredujemo! Znamo to zato što nas bivši učenici dolaze posjetiti kako bi nas obavijestili da su pronašli posao i da dobro napreduju u svojim životima. I to je ono što nas gura prema naprijed – činjenica da je ovo što radimo jako značajno i daje mladeži koja je prošla kroz našu školu šansu da izgrade bolji život za sebe.

S engleskog prevela: Martina Pucelj