Svaki put kada dolazim iz Kanade u Ruandu, kako bih radila u Centru Otac Vjeko, ponovo se zapitam: Što ću ovaj put raditi?” I svaki put kada stignem, shvatim da me čeka gomila zadataka. Ni ovaj put nije bila iznimka. Da vidim mogu li navesti nekoliko njih...

Kao prvo, u školi postoji krojački odjel. Sada imamo čak 197 učenika u ovom odjelu! Ove godine u prve razrede, smjer krojač, primili smo 109 novih učenika! Imamo 66 učenika druge te 22 učenika treće godine krojačkoga smjera. Mogu vam reći da je bio zanimljiv izazov osmisliti sve rasporede sati za sve predmete za sve razine za dva odjela i još k tome za dva nastavna plana i programa!

Da bi stvari bile još i kompliciranije, Vlada Ruande od nas traži da predajemo iz dva različita nastavna plana i programa. Jedan kurikulum, koji je zapravo jako dobro napisan, odlično organiziran i koji sadrži i praktični rad kao i teoriju, trenutno izbacuju iz upotrebe. Prethodno sam razvijala nastavne module za ovaj program. Sada, ovaj novi kurikulum za krojački odjel zahtjeva puno interpretacije, reorganizacije i temeljito uređivanje. Trenutno prerađujem 12 novih modula kako bi se oni mogli predavati na jasan, metodički način i dodajem bitne dijelove koji nedostaju. Također imamo dva odvojena krojačka programa – jedan za one učenike koji su završili 9 godina obrazovanja i drugi za one koji nisu bili u mogućnosti dovršiti svojih 9 godina.

Kada mogu, držim sat krojenja kako bih unaprijedila sposobnosti nastavnika. Naši nastavnici praktične nastave nisu svi formalno obrazovani i, kada sam ovdje, smatram kako je predavanje sata uz nastavnika kao asistenta jedan od načina na koji se mogu dijeliti znanje i sposobnosti. Na taj način predavačima mogu pokazati i nove metode predavanja.

Kao da ovo sve nije dovoljno, imamo i tri razine vrtića i prvi razred osnovne škole. Kada sam stigla po prvi put, održala sam trodnevnu radionicu za obučavanje nastavnika u kojoj smo raspravljali o organizaciji učionice i o predavanju koje je aktivno, kreativno te koje stavlja učenika u središte. Zajedno smo razvili njihovu shemu planova za rad koja omogućava cjelokupni pregled njihovih nastavnih programa. Svakog poslijepodneva pokušavam pronaći vrijeme za rad sa svakim nastavnikom – ohrabriti ih da koriste različite aktivnosti u nastavi i da kroz igru podučavaju djecu. Ovdje je i prečesto jedina metoda predavanja stajanje ispred razreda i pisanje na ploču. Očekuje se da učenik tako pamti i ponavlja za profesorom. U Centru Otac Vjeko pokušavamo živjeti prema Konfucijevim riječima: „Čujem i zaboravim; vidim i zapamtim; uradim i shvatim.“ I predavači u vrtićima počinju shvaćati i čini se da zaista uživaju u ovom načinu predavanja. Zato sada sastavljamo prekrasnu kutiju prepunu zabavnih aktivnosti kroz koje djeca mogu nešto i naučiti.

Trenutno radim i na izradi dizajna za školu – za učenike i zaposlenike Centra Otac Vjeko – za uniforme, torbe, pregače, podmetače i jastučnice koje će naši učenici krojačkog odjela rezati i šivati na svojim satima industrijskog šivanja. I sada, kada imamo i vrtićku djecu, morali smo započeti proizvodnju njihovih uniformi skupa sa pregačama koje će nositi kada rade neki neuredan posao poput bojanja i slikanja!

Najvažnije je da sam radila sa svim nastavnicima u Centru Otac Vjeko kako bismo razvili njihove nastavne planove, koji su ovdje u Ruandi poznati i kao „plan školske godine“. Tijekom svih ovih godina u kojima sam dolazila u Afriku, shvatila sam da su priprema i organizacija dvije stvari koje nisu instinktivne većini ljudi, uključujući i nastavničko osoblje. Pojednostavljivanjem papirologije do formata koji je razumljiv i sadrži samo bitne informacije uspjela sam predstaviti radionicu nastavnicima tako da se mogu unaprijed pripremiti za svoje sate. Nadam se da će iduće godine shvatiti koliko će njima biti jednostavnije ponavljati predavanja svojih programa!

Jako smo ponosni na posao koji se obavlja ovdje u Centru Otac Vjeko. Vjerujemo da je jako važno da ovi mladi ljudi dobiju najbolje moguće obrazovanje i vještine koje im mi možemo pružiti. Ovo je njihova budućnost i za mnoge od njih je to jedina šansa koju će ikada dobiti. Kada odu od nas, mnogi će probati pronaći posao tako da radimo na tome da dobiju sav potreban materijal koji im je potreban za učenje.

Zbog toga i radimo sa nastavnicima kako bi unaprijedili svoja predavanja da bi njihovi planovi predavanja mogli biti provedeni na najbolji mogući način u svim uvjetima. A Centar Otac Vjeko ovako dobro napreduje samo zbog podrške naših divnih, velikodušnih donatora, koji u Hrvatskoj i BiH pomažu putem Humanitarne udruge Srce za Afriku. Škola se u svakom slučaju pokazala kao najbolja prilika koju će mladež ruralne Ruande dobiti kako bi postali buduća radna snaga ove malene države u centru Afrike.

Prevela: Martina Pucelj
Uredila: Maja Sajler Garmaz