Prijatelji naši dragi, opet imamo veliku novost! Javljam vam se s jednom vijesti koja rastapa srca. Ohrabreni sve većim brojem ljudi koji nas nesebično pomažu i prate, odlučili smo, uz naše dvije srednje škole, u Kivumuu, u okviru Centra Otac Vjeko otvoriti i – vrtić!

I nismo se prevarili. Interes je ogroman. Sad bi svi k nama. Za sada imamo dvije grupe – malu grupu i predškolce, a razigrani žamor svakoga jutra uveseljava sve nas.

Kako sam se odlučio i na ovaj korak? Mjesecima sam pratio zbivanja u seoskom vrtiću, za koji smo 'školarine' sponzorirali za dvadesetak mališana. Nažalost, sve što sam vidio bilo je svakoga dana isto – djeca bi došla u vrtić, dvije odgojiteljice bi ih izvele u dvorište. Oni bi se sami igrali, one su uglavnom sjedile na stolicama i promatrale ih. Nikakvog programa nije bilo za djecu, ništa ih se novo nije učilo.

Razmišljao sam kako toj djeci omogućiti barem nekakav program, prilagođen njihovoj dobi, kroz koji će steći barem neka nova znanja, a predškolci se polako pripremati i za odlazak u osnovnu školu.

I onda sam došao na ideju… Zašto mi ne bismo otvorili vrtić?

Imali smo jednu neiskorištenu staru zgradu u blizini, nju smo obnovili i prilagodili zahvaljujući našim učenicima srednje strukovne škole – zidarima, električarima, stolarima, kojima je to ujedno bio i praktičan rad. Obnovili smo prozore i vrata. Popravili smo i obojili zidove. Malo smo poravnali 'padinu' koja je vodila do zgrade vrtića, kako bi se male nožice lakše uz nju uzverale. Uredili smo stolove i stolce, obojili ih u razne boje. Tada smo objesili šarene plakate po zidovima i konačno našli učitelja i asistenta koji rade s djecom.

I tako je počelo. Mislili smo da bismo mogli imati tridesetak djece, ali vijest o vrtiću u okviru Centra Otac Vjeko brzo se proširila po Kivumuu i okolici, pa nam je počelo dolaziti sve više majki raspitujući se mogu li i njihova djeca doći u naš vrtić. Malo, po malo i…. Sada ih u vrtiću imamo čak 96!

Naravno, nije samo zanimljiv program koji smo počeli provoditi za djecu bio taj koji je potaknuo roditelje da nam dovedu svoje mališane. Kao i u našim srednjim školama, djeci nudimo jedan topli obrok. Vrtićarci dobiju veliku šalicu vruće kaše za dobro jutro. Na taj način smo sigurni da su naši mališani pojeli barem jedan topli obrok u danu. Lakše će rasti i razvijati se, bit će zdraviji. Jer, znate već i svi vi, mnoge obitelji u ruralnim dijelovima Ruande, u koji spada i Kivumu, topli si obrok mogu priuštiti tek dva do tri puta u tjedan dana… Ovo je vrlo, vrlo siromašno područje. I puno je gladnih.

Zato smo mi tu da ovu mladost nahranimo, obučimo, obrazujemo i pripremimo za neku bolju budućnost. I sve to radimo uz vašu pomoć, koja nam iz Hrvatske i BiH dolazi preko Humanitarne udruge Srce za Afriku. Hvala vam svima koji nas nesebično pratite i pomažete! I još nešto… Nedavno nam je iz Hrvatske stigao kontejner u kojemu je bilo i dječje obuće. Sve smo to odnijeli u vrtić i podijelili našim mališanima. Koja je to sreća bila! Nekima su cipele bile i dva-tri broja veće. Ali im to nije smetalo. Uz cipele je svaki vrtićarac dobio i malu torbu u kojoj mog nositi svoje stvari. Radost i sreća na njihovim licima bili su neprocjenjivi!

Mi znamo i svjesni smo da većina roditelja ne može platiti vrtić svojoj djeci. Pa smo se i u ovome primjeru poveli za onim našim motom – sve se mora zaslužiti. Moramo i djecu, a i njihove roditelje učiti onome da ne treba sjediti skrštenih ruku i čekati pomoć.

Zato smo s roditeljima napravili dogovor – nema plaćanja vrtića, ali će svatko dati svoj doprinos i pomoći pri raznim poslovima unutar škole, vrtića, odnosno cijelog našeg Centra. Jednom u tjedan dana imat ćemo razne akcije kao što su čišćenje, uređivanje okoliša, pomaganje u raznim građevinskim radovima. Tako će svatko od njih još više cijeniti ono što njihovoj djeci Centar Otac Vjeko pruža.

Uz fotografije naših najmlađih štićenika, šaljemo vam pozdrave iz Kivumua. Znajte da je svaka vaša donacija nama velika k'o kuća. I da smo vam na tome beskrajno zahvalni!