Xavier Dusengumuremyi, bivši učenik Centra Otac Vjeko, smjer zidarstvo.

Iznimno mi je zadovoljstvo što mogu s vama podijeliti svoj put kroz obrazovanje u Centru Otac Vjeko gdje sam završio smjer zidarstvo.

U siječnju 2014. godine upisao sam smjer zidarstvo u srednjoj Strukovnoj školi u okviru Centra Otac Vjeko. Podizanje ciglenog zida, cementiranje, polaganje kamenja, bilo je dosta toga za naučiti i nije uvijek bilo lako.

Nakon samo nekoliko mjeseci od početka nastave, potukao sam se s jednim kolegom i poprilično ga ozlijedio. Tada sam mislio da je u redu potući se s nekim dokle god sam jači od njega. Zamislite samo kakvo je tada bilo moje razmišljanje i ponašanje!

Iz škole su me poslali doma da pođem po svoje roditelje i dovedem ih. Nažalost, siroče sam, ali sam imao skrbnicu koja se jako dobro brinula za mene. Prvo smo kolegu s kojim sam se potukao odveli u bolnicu, a zatim sam dobio ono što sam i zaslužio - kaznu, te sam morao zatražiti oprost od svih u školi kako od učenika, tako i od svih zaposlenih. Ovaj put sam dobio oprost, ali i upozorenje da ću sljedeći put, ukoliko se budem slično ponašao, biti izbačen iz škole, te da će pratiti moje ponašanje iz dana u dan.

Nakon toga shvatio sam da moje ponašanje nije u redu, jer sam se uvijek ponašao drugačije od ostalih učenika. Učitelji su mi pomogli da shvatim koje greške radim i da budem tolerantniji, smireniji.

Na kraju prve godine nekoliko učenika iz mog razreda dobilo je priliku da zajedno sa učenicima druge godine pođu u Ugandu odraditi praksu. Među izabranima sam bio i ja!

Profesor s kojim sam trebao ići pozvao me sa strane i upitao: „Xavier, hoćeš li obećati da se nećeš loše ponašati u Ugandi? Dobar si i vrijedan učenik, ali nekad, jednostavno, tvoje ponašanje to zasjeni.“

Potvrdio sam mu da sam i sam uočio taj problem i da radim na njemu, te da ću se ponašati pristojno i u skladu s politikom škole, na što je on bio veoma ponosan.

Prije puta moja skrbnica je došla na razgovor s tajnicom u školu i tada mi je rekla: „Molim te, i tamo budi vrijedan kao što si i ovdje. I odnosi se sa svima s poštovanjem, bilo da je riječ o starijima, učenicima ili djeci, budi dobar prema svima.“

U Ugandi smo bili dobri predstavnici svoje škole, i po radu, i po znanju i po ponašanju!

Dan kad sam došao u školu po svoju diplomu bio je zaista svečan dan. Dan sreće i zahvalnosti svima onima koji su mi pomogli da promijenim svoje ponašanje. Jer, lako je pronaći nekoga tko će te naučiti nekoj vještini, ali teško je pronaći nekoga kome je stvarno stalo da radi i na izgradnji tebe kao osobe. Jer, za pronaći posao nisu dovoljni samo znanje i vještine, karakter je jako bitan i upravo zahvaljujući tome uspio sam se zaposliti.

Zahvaljujem se svojoj skrbnici, koja se brinula za mene još od kad sam bio dijete. Bio sam posramljen kad sam već kao odrastao momak, zbog svog lošeg ponašanja, morao dolaziti u školu u njenoj pratnji. Tada sam bio posramljen, ali sada znam da ako ne poštuješ politiku škole, za to moraš i odgovarati. Jedna životna lekcija je naučena. Za svoje postupke moraš odgovarati.