28. rujna 2008. bila je velika proslava u župi Rushooka, nadbiskupija Mbarara, Uganda. Prigoda je bila desetogodišnjica sestarske prisutnnosti, Kćeri Božje Ljubavi, u Africi. Sestre dolaze u Rushooku 1998. na inicijativu fra Ivice Perića koji je u to vrijeme bio župnik. Tako sestre otvaraju svoj samostan koji je bio prvi u Ugandi i cijeloj Africi. Prva grupa je bila od pet sestara. Dvije brazilke, poljakinja, njemica i hrvatica. Trenutno ih je sedam i imaju dva samostana. Prošle godine su otvorile novi samostan blizu Mbarare koji je kuća novicijata. U Rushooki su četiri sestre a u Mbarari tri sestre s tri novakinje.

Proslava je počela u 11 sati sa svetom misom. Misno slavlje je predvodio nadbiskup iz Mbarare Paul K. Bakyenga a u koncelebraciji je bio i biskup koadjutor Lambert Bainomugisha. Na proslavi je bio i provincijal Provincije Sv. Franje u Africi, Madagaskaru i Mauricijusu fra Sebastijan Unsner iz Nairobija, fra Ivica iz Rwande i ostala braća fratri iz Ugande: Fra Karmelo, fra Teofil, fra Fabijan i fra Vijater. Crkva i crkveno dvorište su bili prepuni vjernika. Misno slavlje je završilo u 3 sata poslije podne da bi se proslavilo uz lijepu gozbu. Gosti su se razišli oko šest sati navečer.

Sestre dolaze u Ugandu na poziv fra Ivice i nadbiskupa Bakyenge. Ideja se rodila 1996 kada je fra Ivica bio na godišnjem odmoru u Bosni i Hercegovini. Susreće tadašnju generalku Sr. Nicolina Hendgez koja je bila u posjetu sestrama u Tuzli. Sestre su planirale ići u Kamerun i poslali su pismo biskupu 1994 ali nisu dobile odgovor. Fra Ivica ih je zamolio da dođu u Ugandu i obećao je generalki da će joj poslati službeno pismo. Po povratku u Ugandu, to je i učinio s nadbiskupovom preporukom. Sestre su se odmah dale na pripremu tako da su bile u Ugandi već 1998. Provode određeno vrijeme kod sestara klarisa u Mbarari gdje su učile lokalni jezik.

Po dolasku u Rushooku su se dale na pastoralni posao; obilazak malih kršćanskih zajednica, rad sa bolesnicima, katekeza u školama, obilaze oboljele od side te pomažu siromašnu djecu da završe srednju školu itd, itd. Izgradile su svoj samostan, veliku ambulantu, mlin gdje mještani dolaze da samelju svoju ljetinu. U isto vrijeme počele su raditi s djevojkama koje bi u budućnosti pristupile u njihovu kongregaciju, tako trenutno imaju tri novakinje a isto tako se nadaju da će slijedeća grupa biti i veća.

Neka ih Bog blagoslovi u njihovu radu i da ih bude još više u kongregaciji, Ugandi i Africi.