Svi naši projekti financiraju se od vaših donacija. Projekata je puno, radi se, gradi, a stalno nam naviru i nove ideje što bismo još mogli dodatno učiniti da olakšamo našoj djeci u selu njihovu muku života u siromaštvu.

Naravno, kao što to već godinama uporno tvrdim, pa to oko mene već znaju i ptičice na grani, jedini siguran i dugoročan oblik pomoći jest školovanje djece i mladih kako bi si u budućnosti sami mogli pomoći. Izučimo ih za određeni zanat, na taj im način olakšamo pronalaženje posla i dajemo im trajno kruh u ruke. Sve drugo kratkoročni su oblici pomoći. Iako je svaka pomoć odlična i dobro došla, ovo je ipak najbolji put za te mlade ljude. Omogućiti im ono što zaslužuje svako dijete na ovome svijetu – obrazovanje, učenje, pripremanje za život. Iz naših srednjih škola oni izlaze spremni za borbu sa teškom svakodnevicom. Imaju zanat, znaju raditi, što im potencijalno može omogućiti zaposlenje i bolje sutra. Sve dalje ovisi o njima samima.

No, ne može se učiti na prazan stomak. Najteže nam je bilo gledati kada nam djeca dođu u školu iscrpljena od gladi. Nisu zainteresirani ni za što. Gladni su, a izgladnjivanje sa sobom vuče i pad imuniteta, bolesti... Mnoge obitelji u ruralnim dijelovima Ruande, pa i u našem Kivumuu, topli si obrok mogu priuštiti samo dva do tri puta u tjedan dana.

Prije nekoliko godina smo odlučili da za naše učenike Centra Otac Vjeko pokušamo osigurati svakodnevni topli obrok. I to se pokazao kao pun pogodak! Danas u okviru našeg Centra djeluju dvije srednje škole – Strukovna i Tehnička, koje pohađa čak 467 učenika. Za sve njih, svakoga dana, kuhamo tople obroke. Naši učenici su siti, zadovoljni i sretni!

Mnogi od njih, čiji su roditelji, djedovi i bake također neškolovani, nisu htjeli dolaziti u školu, jer su to smatrali gubljenjem vremena. Radije su odlazili u nadnice kako bi se nakon 12 sati mukotrpnog rada vratili kući s jednim dolarom, ili 6 kuna. Danas nam i ta djeca redovno dolaze u školu. U početku su dolazili zbog ručka, a s vremenom su shvatili da će im i ta nastava, koju slušaju da bi na kraju dana dobili ručak, jednoga dana donijeti trajno 'kruh u ruke'.

Svakoga dana mi, zahvaljujući vašim donacijama, kuhamo obroke za naših 467 učenika. Svakoga dana 467 mladih ljudi sa velikim osmijehom zahvalnosti primi u ruke tanjur pun graha, riže, povrća. I siti nakon nastave odlaze kući. Zahvaljujući vama!

U blizini našeg Centra Otac Vjeko radi i osnovna škola koju pohađa čak 1.600 djece. Osnovna škola ne radi u okviru našeg Centra, jer su u Ruandi osnovne škole državne, ali sjajno surađujemo, pa smo i za ovu školu, prije nekoliko godina, kada su bili u velikoj potrebi, opet uz vašu pomoć, izgradili nekoliko novih zgrada sa učionicama.

Ravnateljica osnovne škole, nedavno se također odlučila na uvođenje toplih obroka u školu, kako bi mališanima dala mogućnost da siti odlaze iz škole. Budući da je riječ o državnoj školi, djeca svoje tople obroke moraju platiti, ako žele jesti. Školski ručak za mjesec dana po djetetu košta 4.000 ruandskih franaka, što je oko 4,7 eura ili 35 kuna. Nažalost, samo 40 roditelja bilo je u stanju to platiti svojoj djeci. Ostali školarci i dalje odlaze kući gladni iz škole. A mnogi od njih nemaju ni kod kuće topli obrok svaki dan.

Nismo mogli, a da ne reagiramo. Na nagovor prijatelja koji su u to vrijeme bili u Kivumuu, napisao sam jedno pismo i poslao ga mailom na adrese svih svojih prijatelja. I pozvao ih da moje pismo proslijede dalje.

U pismu sam predložio da pokušamo skupiti novac za najsiromašnije osnovnoškolce te da im platimo tople obroke. Danas sa velikom radošću i zadovoljstvom mogu reći da, opet uz vašu pomoć dragi moji, plaćamo tople obroke i za 100 najsiromašnijih osnovnoškolaca! Ako nam to financije, odnosno donacije budu omogućile, povećat ćemo broj djece za koje plaćamo tople obroke.

Velika je to stvar. Jer, sada možemo reći da svaki dan hranimo čak 567 gladnih usta! Svaki dan… I to ne bismo mogli da nije svih vas koji nas pomažete preko Humanitarne udruge Srce za Afriku. Hvala vam dobri ljudi! Svaki dan omogućujete 567 velikih osmijeha na dječjim licima. A to je doista od neprocjenjive vrijednosti!