Možda bi kišni i tmuran dan za nas Europljane bio povod da se odgodi neki događaj ili bolje rečeno fešta, ali za Afrikance nipošto. Školska fešta, odnosno dan škole na imendan začetnika same škole oca Vjeke, nešto je što smo dugo čekali pa nismo mogli dopustiti da nam je pokvari ili odgodi ništa, čak ni kiša. Program je već danima prije samog događaja bio isplaniran i organiziran, iako se ovdje nitko nije osobito vodio tim „isplaniranim programom“.

Naime, sve je kasnilo, ili bolje rečeno svi su kasnili! Misa je počela u 9, a na njoj nema polovice učenika, učitelja i ostalih uzvanika. Jedni su još na frizuri, drugi se vani srdačno pozdravljaju, unatoč činjenici da kasne, a treći su, pak, još uvijek u obližnjem školskom dvorištu. Ali, ništa nam ne može ovaj dan pokvarit. Nakon mise počinje i onaj službeni dio programa. Naravno, kao i na svakoj fešti, prvo mjesto zauzima govor dobrodošlice, koji na sreću svih prisutnih nije trajao dugo.

Učenici su izložili i predstavili svojim roditeljima, kolegama i ostalim uzvanicima, rezultat svoga rada i truda, svojih ruku djelo. Stoga se tu moglo vidjeti raznoraznih rukotvorina, od torbi, haljina, stolaca, stolova, električnih instalacija, do replika uzidanih spremnika za vodu, prozora, stepenica, itd. U središtu pozornosti bila je dodjela diploma, certifikata, učenicima koji su nedavno završili školovanje u našoj školi. Ravnatelj škole, fra Ivica Perić, naglasio je važnost školovanja za živote i opstanak ovdašnje djece i ljudi te najavio još veći i bolji angažman.

Glavnu ulogu na današnjoj fešti imali su učenici, jer ipak, ovo je njihov dan. Govora i prodike bilo je sasvim malo, puna pozornost posvećena je učenicima. Tako su nas zabavljali raznim humorističnim skečevima, modnom revijom, recitacijom pjesme, tradicionalnim i modernim plesovima te akrobacijama. Intore, tradicionalni ruandski ples muškaraca ratnika po povratku iz bitke, kojim su slavili pobjedu, iz nepoznatog razloga danas su plesale djevojke, izuzev jednog jedinog mladića. Obučeni u odgovarajuće kostime, s perikom od slame i kopljem u ruci te uz zvukove bubnjeva izazvali su pravo oduševljenje. Ostali tradicionalni plesovi koje plešu žene, i koje su danas plesale naše učenice, pokazuju gracioznost i ljepotu Ruanđanki.

Ručak nam je dobro došao kao mali predah i okrjepa prije nastavka programa. Zatim je uslijedilo, za mnoge najzanimljivije, nadmetanje na sportskom terenu. Snage su odmjerene u sprintu, trčanju na dvjesto i četiristo metara, u povlačenju konopca, odnosno u afričkom slučaju komada plastične cijevi, utrci u vrećama, te, nećete vjerovati, utrci na motikama. Ovo je bilo izuzetno zanimljivo i čak je mamilo suze na oči. I moram priznati da su djevojke bile puno srčanije od mladića. Pokazale su pravu volju i želju za pobjedom. Uslijedile su i prigodne nagrade za najbolje u sportskom nadmetanju, ali najveće oduševljenje kod učenika izazvala je okrjepa gaziranim pićem, kojeg rijetko, ili samo u ovakvim prilikama piju. Za kraj cola, fanta ili sprite i zdravica za ovaj divni dan i feštu ipo!!

I dok je za neke fešta upravo završila, za vrijedne učitelje, zasluženo, tek počinje!

Foto galerija