Zovem se Arine. Imam šest godina i živim u selu Kivumu u Ruandi. Živim sa majkom, bakom i dva brata. Braća idu u osnovnu školu, a ja idem u vrtić. Tata nas je ostavio i ne znamo što je s njim.

Imamo malu kuću sagrađenu od blata, sa dvije prostorije. U toj kući živimo nas petero. Tu spavamo, jedemo, učimo. Ja sada učim svoja prva slova. Imamo i kravu, koju smo dobili od Caritasa, ona je naše najveće blago. O njoj svi brinemo.

Nemamo struju, ni vodu. Mama kupi malo kerozina, napravi lampu od stare limenke i pod tim svjetlom braća navečer uče. A po vodu idemo na izvor. Naučila sam ići sa drugom djecom po vodu i već mogu sama, odjednom, donijeti dvije male kante.

Imamo i mali vrt uz kuću, u kojem mama i baka rade po cijeli dan da bismo imali što za jesti, ali i da možemo nahraniti našu kravu. Ali.. Hrane nikad nemamo dovoljno. Jedemo jednom dnevno, a ponekad prođe dan i bez hrane. Jedemo kasavu i krumpir, koji rastu u našem vrtu. I ništa drugo. Čokoladu nikad nisam probala.

Baka je sada bolesna. Ima malariju. Nismo imali novac za lijekove koji bi joj pomogli, ali nadamo se da će ozdraviti. Novac imamo samo kad mama uspije prodati malo mlijeka, a onda za taj novac kupi ulje i kerozin. Za drugo nemamo. Odjeću ne kupujemo. Ponekad mama nađe neko staro platno, pa mi sašije haljinicu. Nešto i dobijemo od susjeda kada njihova djeca prerastu svoju odjeću. I to je sve.

Sada u selu imamo škole. Osnovnu, obrtničku, a odnedavno i srednju Tehničku školu. Tako bih željela ići u školu! Želim sve učiti, puno toga naučiti i tako sebi omogućiti bolju budućnost, da više nikada, moja obitelji i ja ne budemo gladni...

Ovo je samo jedna od tisuću istinitih i tužnih priča iz Kivumua. Ovo selo, kao i cijela Ruanda, prepuno je djece. Ovdje ih i dalje svaka obitelj ima po troje, četvero, petero, pa i više. No, preteško se živi u Kivumuu i u Ruandi. I upravo zbog te djece i budućnosti koja ih čeka, mi koji sa ovim ljudima dijelimo dobro i zlo, odlučili smo svoj trud i angažman usmjeriti u obrazovanje. Cilj nam je svakome djetetu, barem u župi u kojoj djelujemo, omogućiti da dobije potrebno obrazovanje i tako uzme budućnost u svoje ruke.

Prvo smo počeli sa strukovnom školom Centar Otac Vjeko, nazvanoj po našem bratu fra Vjeki Ćuriću, koji je živio sa narodom Kivumua, i u Ruandi tragično okončao svoj život. U toj školi obučavamo buduće stolare, krojače, zidare, vodoinstalatere, električare i zavarivače. Tu se školuju mladi Kivumua, ali i oni nešto stariji, koji poslije završene osnovne škole ranije nisu imali priliku nastaviti školovanje. Posebno zadovoljstvo predstavlja činjenica da većina naših učenika, vrlo brzo nakon završene škole, nađe posao jer je u Ruandi dobro obučene majstore jako teško naći.

Osim toga, u našoj školi Centar Otac Vjeko zaposleno je preko trideset učitelja i drugog osoblja. Mnogi od njih bivši su učenici naše škole, koji su se pokazali među najboljima u svojim generacijama. Posao u školi za njih znači sigurnost i mogućnost prehranjivanja svojih obitelji.

Uz rad strukovne škole, koju iz godine u godinu činimo sve boljom i modernijom, provodimo još jedan veliki projekt. A to je izgradnja i opremanje Srednje tehničke škole. Na ovome projektu radimo zadnjih nekoliko godina, ali smo uspjeli i nova škola je u veljači, s početkom nove školske godine u Ruandi, primila svoje prve učenike, a Kivumu je time dobio i svoju prvu klasičnu srednju školu.

Međutim, ni tu se nismo zaustavili. Trenutno gradimo drugu zgradu ove srednje Tehničke škole, a istovremeno radimo i na izgradnji kompleksa toaleta za učenike, kao i velikog podzemnog spremnika za prikupljanje kišnice. Plan je da u dogledno vrijeme škola dobije status više Tehničke akademije, što bi značilo da će naši učenici kod nas moći steći i diplomu u rangu fakultetske!

U svim ovim poslovima, naravno, nismo sami. Nesebično nam pomažu naši donatori, kao i naši volonteri, koji dolaze najviše iz Hrvatske, ali i iz drugih zemalja diljem svijeta. Oni nesebično odvajaju svoje vrijeme i ulažu veliki trud kako bismo zajedno uspjeli u našim ciljevima.

I svi smo tu sa istim zadatkom. Pomoći da Arine, djevojčica sa početka naše priče, kao i sva druga djeca Kivumua, dobiju priliku za kvalitetno obrazovanje, kako bi sutra mogli hrabro i uzdignute glave gledati u svoju bolju budućnost.

Foto galerija