Potkraj prošle godine, fra Ivica me poveo sa sobom u Ugandu da vidim kako ljudi tamo žive i da vidim njihove običaje.

Fra Ivica se išao naći sa svojim bivšim štićenicima, kojima je pomogao prilikom školovanja. Moram priznati da je sve bilo vrlo impresivno. A svi ti mladi ljudi, zahvaljujući završenim školama, danas imaju posao i vrlo su situirani i ugledni u društvu.

To je jedno vrlo korisno iskustvo, koje bih vrlo radio htio prenijeti svim mojim sumještanima u Kivumuu. Posebice djeci. Da shvate koliko je školovanje važno. I koliko daleko mogu dogurati ako budu učili i trudili se. A priliku imaju. Jer, fra Ivica im je, zajedno sa svojom braćom i drugim dobrim ljudima, omogućio besplatno školovanje.

A Uganda.. Ugodno me iznenadilo sve što sam tamo vidio. Pejzaži, ljudi, hrana, piće.. Bitno je drugačije nego kod nas. I zato mi je bilo jako zanimljivo.

Ljudi u Ugandi, čini mi se, puno se više smiju i međusobno razgovaraju. Volio bih kada bih imao priliku otići tamo na duže vrijeme malo bolje proučiti i upoznati njihovu kulturu.

Prvo sam se pitao – ma zašto su ljudi u Ugandi toliko sretniji i nasmijaniji od nas?! U čemu je tajna? A onda su me, i za ono kratko vrijeme koje sam proveo tamo, naučili da nema neke posebne tajne. Nego da se samo trebam smiješiti, biti sretan sa svime što me okružuje, ali i da ljude oko sebe uvijek trebam pokušati učiniti sretnima i nasmijanima. Ma, pa nije to tako teško! Treba sam malo volje. I odmah je sve ljepše i vedrije!

Neizmjerno sam sretan i zadovoljan, jer sam na tom kratkom putu u Ugandu naučio puno toga o životu, sreći i zadovoljstvu i sve ću to rado pokušati prenijeti i na moju obitelj i prijatelje!

Foto galerija