Život nas je naučio da se ovdje sve, ali baš sve može i mora iskoristiti. Ništa se ne baca, ništa nije višak. Na jednom dijelu našeg terena uz novu školu, morali smo posjeći pet stabala eukaliptusa. Bila su već prevelika i prijetila su rušenju na obližnje kuće naših seljana.

Napravili smo veliku radnu akciju i krenuli u rušenje pet stabala. Kada su stabla oborena, pitao sam se kako ih najbolje iskoristiti...

Budući da u našoj strukovnoj školi Centar Otac Vjeko imamo odjel za stolare, odlučio sam prvo trupce iskoristiti za izradu dasaka koje će naši učenici na praktičnoj nastavi pretvoriti u neki komad namještaja. To je bila sjajna ideja, jer smo tako uštedjeli, budući da je drvena građa za naš stolarski odjel poprilično skupa.

Dvojica mještana bacila su se na posao. Jedan od njih je otac jedne od naših učiteljica iz škole. Imaju puno iskustva sa obradom drveta, te su oborena stabla počeli pretvarati u daske.

To nije bio niti malo lagan posao. Jer, sve, ali baš sve radi se ručno. Deset dana radili su od jutra do mraka. Osim toplih obroka koje smo im nosili, imali su još i jedan zahtjev. Da im se svaki dan omogući nešto što će im dati snagu da rade cijeli dan. Tijekom rada popili bi svaki po 10 litara razvodnjene pure od kukuruznog brašna!! Nisam ni znao da to toliko vraća snagu. To smo sada nazvali afričkim Red bullom!

Od pet srušenih eukaliptusa dobili smo čak 100 komada dasaka dužine od dva metra. Sve smo to prebacili u našu školu i sada će ih naši učenici pretvoriti u namještaj.

Naravno, sve što je ostalo, sitne grančice i komadići drveta, bit će iskorišteni u školskoj kuhinji za vatru koja nam je neophodna za svakodnevno kuhanje čak 380 toplih obroka za naše školarce.

Foto galerija