Odmah nakon prijemnog učenici su počeli s radom, svatko ono što mu je rečeno od učitelja i svatko u svojoj struci. I tako zidari u jednom danu razbiju 150 kvadrata betona kao da ga nikada nije bilo, a u tom periodu krojačice skrate par desetaka hlača učeničkih uniformi! Sljedeći dan učenici tim istim betonom krpe sve rupe na lokalnom seoskom putu, a krojačice možda neki par hlača više… Za to vrijeme ostali učenici rade sve što je potrebno u popratnim poslovima i, naravno, jedan dio djevojaka radi i u školskom vrtu! Mislim da ne moram ni spominjati da se sve radi ručno, bez ikakvih strojeva!

S četvrtkom je došlo i to da sada ima više učenika nego posla, jer dobar dio posla je završen. Ali svejedno bi svatko od učenika radije radio nego, na primjer, taj dan bio slobodan i išao kući. Svatko od nas na takozvanom zapadu radije bi išao kući i bio slobodan, ali ovdje to nije tako… Njima je bolje raditi i biti u školi nego biti slobodan, i to iz više razloga. Konkretno, najviše zbog obroka koji većina učenika i nema kod kuće… Možda će to nekome biti čudno, ali to je, nažalost, realnost!

Tijekom dana stiže cement, pijesak i sve ostalo što je potrebno za novo betoniranje! Ali dan se privodi kraju pa sve ostaje za sutradan… I dalje su svi dobra, a i poprilično velika, školska ekipa koja radi brzo i dosta dobro!

Krajem prvog tjedna nastave želja za radom kod učenika je kao da je sami početak. Svi radovi su skoro završeni, a oni izgledaju kao da je sve prošlo uz neku vrstu zabave. Moram naglasiti da je sve urađeno majstorski!

Oni jedva čekaju sljedeći tjedan nastave, a i mi s njima! Kod nas traže posao, a mole Boga da ga ne nađu… A ovdje je to sasvim drugačije – oni mole Boga da bilo šta rade!

Foto galerija