Kako je lijep osjećaj kada kiša pada. Imate osjećaj kao da sve počinje da živi... kao da nije ni postojalo. Sve je dosta suho i kad kiša udari onda sve oživljava i kao da novi život počinje. Nešto što ti daje snagu da poletiš i vidiš kako sve to živi i „sretno je da te sretne“. Kada kiša počme padati sve drugo stane. Svi pobjegnu pod krov da se sakriju od milijuna kapi ali što je vrlo interesantno, nitko ne priča, samo se promatra kako kiša silazi s neba. Tek pokoja glava viri „odavde“ ili „odande“ ali u pogledima tih ljudi vidite jedno zadovoljstvo da je tako, da je ta kiša nešto što će dati puno toga za sve nas. Nova kiša će zasigurno donijeti nešto novo.

Trava će se ponovno zazeleniti, grah će dati više ploda, povrće će biti zdravije i više će ga biti... nešto novo se rađa i biti će ga više a s tim će i naši stomaci biti zadovoljniji a i lakše ćemo spavati kada su puniji. Mi „čvrsto“ vjerujemo kada gost dođe i kiša padne da je to blagoslov. Ako kiša padne zanči da je došao s ljubavlju i da nam želi sve najbolje, da nam polja donesu veliki urod te da sve bude dobro i blagoslovljeno. Vjerujemo da je i naš novi misionar imao tu nakanu ali isto vjerujemo da je „malo“ pretjerao. Ja sam tolike godine u Africi ali nisam puno godina doživio ovakvu kišu a još uz to nam je „naručio“ i tuču iliti krupu. A jest nas i „mlavilo“. Moj misionare pretjera ti u blagoslovu.. a da nam hoće doći još takvih!