Došao sam u Kivumu kako bih tijekom sljedeća dva mjeseca učiteljima u Centru Otac Vjeko pomogao kroz tečaj i praksu da se dodatno usavrše u svojim stolarskim vještinama. Inače sam zaposlen kao instruktor stolarskog zanata u Olds Collegeu u Kanadi. Certificirani sam stolar, a također imam i sveučilišnu diplomu iz strukovne pedagogije.

Jedan od ciljeva koje sam si zadao ovoga ljeta je da pomognem fra Ivici redizajnirati nastavni plan i program za stolarski odjel u školi. Stari plan i program ugrubo je preveden s francuskih materijala i nije bio potpuno prilagođen Ruandi.

Surađujući sa učiteljima stolarima pokušavam razviti plan i program koji je prikladan, utemeljen na jasno definiranim izvedbenim ciljevima i koji će biti izazovan ali, nadam se, ipak dostižan.

U teoriji to nije preteško. Obično se počne procjenom industrijske potražnje s ciljem stvaranja analize zanimanja anketirajući poslodavce i samostalne obrtnike. Na temelju toga se stvara profil zanimanja, glavne crte kursa, vrši se analiza zadataka, a zatim se počne stvarati nastavni materijal. Uzelo bi poprilično vremena i novca kada bi se radila „profesionalna“ analiza i ona bi bila jednaka ukupnim troškovima održavanja škole šest mjeseci. Razvoj popratnog nastavnog materijala koštao bi više nego duplo. Očigledno se moramo zaputiti nekim drugim putem.

Sudeći po onomu što sam vidio, strukovno obrazovanje u Ruandi treba iz korijena promijeniti. Trenutno je ono izrazito usredotočeno na učitelja. Naime, iako su učitelji vrlo predani svome poslu, njihovo je znanje ograničeno na izradu samo nekoliko predmeta. To je dovelo do toga da se u svakoj obrtničkoj ili strukovnoj školi diljem istočne i centralne Afrike djecu uči izradi samo pet ili šest istih predmeta. To je nekada vjerojatno bilo sasvim prikladno, no sada je došlo vrijeme da se to počne polako mijenjati. Jer, ako se ovako nastavi, nastavni programi, a s tim i razvoj znanja i vještina, samo će stagnirati. Kako kod učitelja, tako i kod učenika.

Kada govorimo o učenicima, tada se moramo zapitati: „Što je studentu potrebno da bude uspješan na radnom mjestu?“. Ne treba nastavnom programu i učiteljima biti cilj samo ih naučiti da prave stolice ili stolove, nego ih naučiti kako da zarađuju za život izrađujući razne stvari od drveta. Budući da je jedina svrha strukovnog obrazovanja osposobiti studenta da se može zaposliti u svojoj struci, učitelj treba biti mentor. I potrebne su mu informacije kako o lokalnim potrebama za raznim proizvodima, tako i o lokalnim poduzetničkim mogućnostima.

Na koncu, moram priznati da ovo niskobudžetno razvijanje plana i programa čini naš volonterski rad u Ruandi još izazovnijim i uzbudljivijim.

S engleskog preveo Branimir Mlakić

Foto galerija