Sve što nam je potrebno za rad škole, moramo si osigurati sami. Pa tako i drva za kuhinju. Kada se skladište isprazni, znam što mi je činiti. Motornu pilu u ruke i na posao! Na našoj zemlji ima drveća koje je 'zrelo' za rušenje, pa povremeno moram glumiti i drvosječu.

Tako smo i neki dan srušili par stabala. Pomoglo mi je nekoliko župljana. Zapravo, moja je zadaća bila motornom pilom srušiti stabla i polako ih rezati na trupce koji su nam potrebni u kuhinji. Župljani su mi pomogli, jer su sa svojim mačetama rezali manje grane kako ja ne bih na to gubio vrijeme i trošio gorivo za motornu pilu.

Budući da sitne grančice ne možemo koristiti, one su ostajale iza nas. Primijetile su to žene iz sela, pa su se, mnoge noseći malu djecu na leđima, počele okupljati oko nas i kupiti te male grančice. To će im dobro doći, jer svi oni imaju veliki problem kako doći do drva potrebnih za vatru za kuhanje.

Ljudi koji su mi pomagali počeli su tjerati žene. Okrenuo sam se prema njima i rekao im da to ne čine. Pozvao sam žene da se slobodno vrate i pokupe grančice koje su im toliko potrebne. Trebali ste vidjeti kakvo je veselje među njima nastalo. Zajedno sa svojim mališanima srčano su skupljale sitne grančice. Bile su vrlo sretne, jer to će im, kada se grančice osuše, osigurati vatru za kuhanje barem za par tjedana.

Dok sam ih gledao kako pabirče, odnosno skupljaju grančice iza nas, sjetio sam se Knjige o Ruti iz Staroga zavjeta. Moapka Ruta, nakon smrti svoga muža, nije imala svojih prihoda, pa se snalazila na način da je pabirčila po poljima. Skupljala je ono što je ostalo za žeteocima. Tako je upoznala vlasnika polja Boaza, koji joj je dopustio da pabirči. Nema potrebe da prepričavam cijelu priču, jer je bolje da ju pronađete u Starom Zavjetu i pročitate ju sami.

No, razmišljajući o toj priči i gledajući sve te 'Rute' kojima sam dopustio da pabirče za nama, nasmijao sam se sjetivši se kako priča u Starom Zavjetu završava. Ruta se na kraju udala za Boaza.

A oko mene je odjednom bilo puno Ruta. Ali, ništa se ne sekirajte. Ova će priča ipak završiti malo drugačije. Boaz nije bio svećenik, za razliku od mene. Ništa od ženidbe u ovoj Ruandskoj priči. Priča o ovim našim Rutama tako je, ipak, ostala samo na dozvoli za pabirčenje.

Foto galerija