Dan naše strukovne škole Centar Otac Vjeko slavimo 21. lipnja što je i razumljivo, jer to je dan sv. Alojzija kada se slavi i fra Vjekin imendan.

I prije nego što vam napišem kako smo proslavili ovaj važan dan za našu školu, moram se osvrnuti na životni put i rad našeg fra Vjeke, koji se umnogome podudarao sa životom sv. Alojzija. Ali i naša daljnja zalaganja da u selu, u kojem nema gotovo ničega, ljudima omogućimo ono najosnovnije također slijede riječi i djela ovoga sveca.

Kada je imao 17 godina, Alojzije Gonzaga odrekao se markgrofije u korist mlađega brata Rudolfa te je 1585. godine stupio u novicijat Družbe Isusove. Iako je njegov otac don Ferrante sanjao o Alojziju kao svom nasljedniku na kneževskom prijestolju, on je napustio sjaj kneževskih i kraljevskih dvorova i zamijenio ga poniznim, jednostavnim i strogim redovničkim životom.

Na to je najviše utjecala njegova majka dona Marta koja je kao duboka kršćanka u svoga sina od malena usadila ljubav prema molitvi, obraćanju i razgovoru s Bogom te ljubav i pažnju prema bolesnima i siromašnima. Alojzije je u svom kratkom životu, jer umro je u 23. godini života, pokazao da kršćanstvo nije nikakav udoban naslonjač za počivanje, već nešto što valja s mnogo hrabrosti osvajati i za što se treba neprestano boriti!

U svemu tome može se naći puno poveznica. I mi smo se odrekli svega da bi služili drugima, pomogli siromašnima i živjeli u jednostavnom redovničkom životu. Danas je naš cilj školovati mlade i izvesti ih na pravi put. I zato eto još jedne poveznice na sv. Alojzija, jer on je zaštitnik mladeži. A naša mladež pucala je od ponosa u utorak na priredbi koju smo priredili za Dan škole. Bilo je puno pjesme, plesa, igrokaza, smijeha.

Program smo započeli svetom misom koju je predvodio naš fra Floren, a potom je uslijedila podjela diploma za 90 učenika koji su prošle školske godine završili svoje školovanje. Oni su školske klupe napustili u prosincu, dok su još do kraja veljače odrađivali praktičnu nastavu.

Najboljim učenicima u ovoj školskoj godini podijelili smo nagrade, a onda je uslijedio program koji su naši đaci pripremili sami. Za svoje roditelje, koji su se okupili u velikom broju i brojne druge goste izveli su tradicionalne ruandske plesove, naravno, uz zvuke bubnjeva te razne igrokaze u kojima su se našalili na način 'treniranja strogoće' svojih učitelja. Mnogi su se do suza nasmijali!

Krojači su se potrudili i izradili zanimljive komade odjeće za modnu reviju, dok su učenici ostalih odjela napravili malu izložbu na kojoj su predstavili ono što su do sada naučili. Veliku pažnju posjetitelja privukao je izložbeni pano učenika odjela za električare, jer Kivumu još uvijek nema struju, pa je mnogima bilo zanimljivo vidjeti što je električna energija, od kuda dolazi, koliko je potrebna u svakodnevnom životu, koliko je opasna i što se sve s njom može. Za taj smo projekt naših malih električara upalili agregat za struju kako bi im omogućili ovu zanimljivu prezentaciju.

Na kraju smo za sve đake i goste organizirali ručak. Na svečanom meniju našli su se grah, riža i salata. Sve je proteklo uz molitvu, pjesmu, smijeh i zahvalnost.

Zajedno smo u igri proveli i cijelo popodne, jer smo na velikoj livadi u podnožju brda na kojemu je škola, organizirali razna natjecanja u nogometu, odbojci i drugim saljivim natjecanjima.

Foto galerija