Egide Nzamurambaho (28) može se pohvaliti da je bio učenik prvog naraštaja đaka strukovne škole „Otac Vjeko“, ali i da je dio prve generacije učitelja poniklih upravo iz ove škole. Usporediti školu iz njezinih početaka i danas, je nemoguće, tvrdi Egide.

Kad sam krenuo u školu, u razredu nas je bilo 20 učenika. Uskoro ih je otpalo čak 11! Otišli bi kući na pauzu za ručak i roditelji ih više nisu puštali natrag. Djeci nisu mogli priuštiti hranu i bilo im je isplativije slati ih u nadnicu da nekome obrađuju zemlju. Kad je fra Ivica uveo obavezan dnevni obrok u školi za svakog učenika, tad su i roditelji shvatili da im je školovanje djece jedna obveza manje u kući. Tad je sve krenulo nabolje, priča Egide.

Nakon što je završio školovanje, odmah je dobio posao u školi „Otac Vjeko“, ali ne kao učitelj. Njegovo prvo radno mjesto bilo je u proizvodnji u sklopu škole. Za učionice je izrađivao stolove, stolice, ormare... U slobodno je vrijeme 'tesao' svoj zanat tako što je mnogima u selu opremio kuće. Izrađujući tri stolice dnevno mogao si je priuštiti za Kivumu nevjerojatnih 30 kuna ili oko 5,5 dolara dnevno.

Nakon proizvodnje, dobio je šansu iskazati se i kao učitelj. Fra Ivica ništa nije htio prepustiti slučaju, pa je Egidea slao i na doškolovanje. Dva je puta bio u Ugandi, a potom i u Kanadi gdje je četiri mjeseca usavršavao svoj stolarski zanat kako bi nova iskustva mogao prenijeti budućim naraštajima stolara.

Kada sam došao u Kanadu to je za mene bila velika promjena. Iskreno, mislio sam kako bi bilo dobro tamo ostati živjeti. Tada bih se sjetio svoje obitelji, dva brata i dvije sestre. Ipak sam zbog njih i otišao na obuku! I nisam pogriješio. Jest teško, jest da ja jedini privređujem neki novac u cijeloj obitelji, ali... Znate, ove godine se ženim i kuća koju sam kao učitelj dobio od škole nešto je što nigdje na svijetu ne bih ostvario, priča Egide.

Pritom ističe svakodnevnu pomoć koju im fra Ivica pruža – omogućio im je školovanje, dodatnu edukaciju, zaposlio ih je i omogućio im stalna primanja. Svi su učitelji dobili kuće, a svakoga se dana mogu na njega osloniti u organizaciji nastave. A čak i učitelji, baš kao i učenici, svakoga dana u školi dobiju topli obrok.

Prisjećajući se svojih učiteljskih početaka, Egide sa osmijehom priča da se sramio bilo što reći učenicima. Danas je već instruktor i nadzornik novim učiteljima...