Škola “Otac Vjeko” iz godine u godinu broji sve više učenika, pa je fra Ivica morao pronaći i dodatne učitelje. Prednost su imali bivši učenici koji su se dokazali u vrijeme svoga školovanja. Bili su među najboljima, pa su dobili priliku svoja znanja i vještine, naučene u školi ‘Otac Vjeko’ prenijeti na nove generacije. To je ujedno i dobar primjer svim učenicima da se trud, učenje i redovno pohađanje nastave itekako isplati.

U još uvijek konzervativnoj Ruandi do nedavno je bilo gotovo nemoguće zamisliti da se, recimo, djevojčica školuje za stolara ili zidara. No, kod fra Ivice ne postoje barijere. Djevojčice ne samo da se školuju za ova zanimanja, nego su neke od njih bile toliko dobre u svome zanatu da su danas učiteljice! Da, među novim učiteljicama našle su se tri djevojke koje smjelo podučavaju stolarstvo, zidarstvo i elektrotehniku.

“Potreba za zidarima u Ruandi je vrlo velika. Zato su moji roditelji donijeli odluku da se školujem za zidara. To je malo neobično, bila sam jedina djevojka u razredu, ali ja sam zavoljela taj posao. Prošle sam godine završila školu ‘Otac Vjeko’ i do sada sam sudjelovala u izgradnji najmanje deset kuća”, kaže Brigitte Mukakanani (22) koja svojom plaćom uzdržava višečlanu obitelj u Kivumu-u. Brigitte ima tri brata i pet sestara.

Kaže da je zidarstvo teško, jer se troši puno energije. Kroz smijeh priznaje da joj je posao učiteljice dobro došao, budući da je puno lakše podučavati nego zidati.

I Dancille Ayimkaniye (22) završila je školu ‘Otac Vjeko’ kao najbolja učenica u svom razredu. Odabrala je stolarski smjer i kaže - nije pogriješila. Na posao dolazi iz obližnjeg sela Musambira gdje živi s roditeljima, bratom i dvije sestre.

“U ovu sam se školu upisala jer se zna da je jako dobra. Učenicima nudi obrazovanje za zanimanja koja su tražena, pa tko se potrudi može naći posao. Meni se stolarija oduvijek sviđala, jer je to kreativan posao, a i može se dobro zaraditi. U slobodno vrijeme najradije izrađujem stolice i stolove”, govori Dancille Ayimkaniye.

Zahvalna je fra Ivici što joj je ukazao povjerenje i omogućio joj da predaje te da djeci prenese sve znanje koje je i sama stekla u ovoj školi. A posebno zbog toga što ima posao i plaću, pa sada može reći da je zadovoljna životom.

Kako baratati strujom, učenike elektrotehničkog smjera podučava Anysie Barakamfitiye (23). Budući da u školi “Otac Vjeko” prije nije bilo ovoga smjera, ona se školovala u gradiću Nyanza. Inače stanuje u susjednoj župi, pa kada je čula da fra Ivica za školu traži učitelja, javila se i – dobila posao.

“Uskoro će i u župu Kivumu doći struja, pa će sigurno biti potrebe za električarima. Ovdje se neka djeca po prvi puta susreću s električnom energijom, pa ih podučavamo od samih osnova. Od toga kakve opasnosti nosi strujni udar, do toga kako sigurno raditi sve poslove potrebne u ovome poslu”, priča mlada električarka koja je presretna što je dobila posao, jer sama uzdržava obitelj i donosi novac u kuću, dok se tri brata i jedna sestra brinu o vrtu.

Slike: Željko Garmaz