Ukoliko mislite da se jedanaestogodišnja djevojčica ne smije odvažiti na putovanje u Ruandu, grdno se varate! Zovem se Antonela Perić, a fra Ivica Perić, misionar u Ruandi, moj je stric. Nedavno me pozvao  da ga posjetim. I ja sam to objeručke prihvatila! Nekoliko dana prije polaska cijepila sam se protiv žute groznice, opake afričke bolesti. Došao je i taj dan kada sam trebala otputovati. Ispratili su me tata i rodica.

U Afriku sam išla sa fra Branimirom i fra Matijom. Letjeli smo iz Sarajeva u Istanbul. To je bio moj prvi let avionom. A najuzbudljivije je kad avion polijeće i zalijepi te za sjedište.

Kad smo došli u Istanbul, poslali su nas na pogrešan izlaz, morali smo pretrčati cijelu zračnu luku. Umorili smo se dok smo došli do pravog izlaza, ali važno je da smo stigli.

Iz Istanbula smo stigli u Narobi i čekali smo let za Kigali 5 sati. Ujutro u 6 sati krenuli smo za Kigali. U zračnoj luci nas je dočekao strikin jaran Sebastijan zvani Sebo. U Kivumu smo stigli autom oko podne po lokalnom vremenu. To je ukratko moje putovanje u Afriku.

Nastavlja se...