I kod nas se, u srcu Ruande, na Vazmenom ili Uskrsnom bdijenju prvi put nakon korizme izgovara "aleluja". I mi tijekom naše liturgije slavimo Službu svjetla, Službu riječi, Krsnu i Euharijstijsku službu. Ali kod nas obred traje skoro četiri sata, pleše se kao u “disku”, bubnja se kao na rock koncertu, nema pisanica, ali ima listova od stabala banana kojima se ukrašavaju kuće. Ne jede se šunka, ali se uživa u grahu.

Obred je predvodio naš zupnik, lokalni svećenik, fra Kizito. Sve je započelo u velikoj tišini, hodanje bosonoge djece odjekivalo je poput topova. Svi su se zaputili u crkvu. A tamo su članovi crkvenog zbora zapjevali exultet i svima objavili radosnu vijest o pobjedi nad smrću. Bubnjevi tada zagrmiše "Slava Bogu na visini", a plesači svojim nastupom samo dodatno vizualno uljepšavaju cijeli prizor i ozračje dovode do usijanja. Nakon evanđelja i propovijedi imali smo obredne sakramente i sakramentale.

Prvo smo ponovo u zajedništvo katoličke crkve primili 18 povratnika iz raznih sekti. Nakon njih krstili smo 61 vjernika u dobi od 15 do 50 godina, a poslije njih vjenčali osam parova.

Krštenici u prinosu darova donose korpice pune voća i povrća, povratnici u katoličku crkvu koverte s novcem, a bračni parovi - motike! Tek onda svi ostali pristupaju. Naravno, motike kasnije prosljeđujemo najsiromašnijima da bi imali čime obrađivati zemlju.