Teško je mene, starog bosanskog grintavca, zadovoljiti u tolikoj mjeri da kažem kako me netko oduševio. No, ova prekrasna djeca i to uspijevaju. Štoviše, napravili su nešto u mojoj odsutnosti zbog čega će u tek započetoj školskoj godini uživati, i to doslovno, plodove svojeg rada. Naime, moji školarci su u vrijeme školskih praznika osposobili zemljišnu parcelu za poljoprivredu i, utrkivajući se s vremenom, zasadili usjeve, brinuli o njima te ih počeli i brati prije nekoliko dana. A sve to u nekoliko mjeseci. Buknuli su kupus, špinat, mrkva, grah, krumpir... Toliko raznovrsnog povrća je sad na meniju da bih ih mogao podučiti pripremati bosanski lonac!

A priča je počela otprilike ovako... U listopadu smo dobili zemlju za strukovnu školu Otac Vjeko. Namjera je bila da ju učenici obrađuju i plodovima zemlje poboljšaju prehranu i konačno počnu jesti raznoliko povrće. Opet, smanjivanjem školskih troškova za nabavku hrane moći ćemo taj novac sada preusmjeriti za druge stvari. I zadnje, ali ne i najmanje bitno, učenici će svoja poljoprivredna znanja stečena u školskom vrtu (ili akarima k'igikoni) moći prenositi na svoje obitelji. To su bili planovi.

No, trebalo je već u listopadu, kad smo započeli organizaciju školskog kuhinjskog vrta, osmisliti navodnjavanje i pripremiti zemlju za nadolazeće suho razdoblje. To smo rekordno brzo napravili i krajem studenoga bezbrižno smo mogli raspustiti školu i poslati sve na ferije. Učenici su se međusobno rasporedili i podijelili u grupe. Tijekom 41 dana ferija svaka od grupa trebala je dvaput pohoditi vrt, zaliti zemlju i brinuti o usjevima.

Zahvaljujući takvom odnosu prema zadaćama, na koje su se sami obvezali, sada zadovoljno gledam usjeve koji dobro rastu. Pritom naglašavam da su se zemljom svi bavili dragovoljno. Kao što tu istu zemlju sada, kad je počela nova školska godina, ti isti učenici obrađuju na način da nimalo ne ometaju svoje školske obveze.

Time smo već na početku školske godine ispunili jedan veliki cilj – učenici u školi jedu povrće iz školskog kuhinjskog vrta. I taj vrt je za njih – raj! Kojeg ćemo već za sljedeću školsku godinu nastojati proširiti na još jednu parcelu. Za koju je biskupija već izrazila želju da nam je ustupi...