Analiza prilika

Ruanda je vrlo mala i prenapučena zemlja. Procijenjeno je da čak 11 milijuna ljudi živi na površini od 25.000 km2. Većinu stanovništva čine iznimno siromašni poljodjelci i zemljoradnici čiji je dohodak po glavi tek nekih 200 dolara.

Ne raspolažemo točnim brojkama, ali Ruanda se nesumnjivo pokreće na velikom postotku inozemne pomoći. U zemlji je jako mali postotak bogatih i iznimno imućnih stanovnika.

Je li pametnije opisati ovo zemlju kao vojnu ili socijalističku državu, ili kako kombinaciju obje? Politička situacija u zemlji je vrlo kompleksna, sa povlasticama, ali i nedostacima za siromašne i one bez glasa – vjerojatno više za potonje. Kao i obično, njih se hvata u aferama koje oni ne potiču, ali od čijih posljedica itekako pate.

Zato se bogatstvo vrlo siromašnih Ruanđana mjeri u broju djece koju imaju! Naravno, obrnuto gledajući to je isto tako i razlog zašto ostaju vrlo siromašni, ako govorimo o ekonomiji, edukaciji, zdravstvu i stambenom pitanju.

Župu Kivumu koja je naša najbliža briga, možemo uzeti kao 'mikrosvijet' cijele države. Kraj je vrlo mali, 60 km2, ali zato je izrazito gusto naseljen – 30 000 stanovnika, od čega ih je čak 20 000 mlađih od 25 godina. Svake godine u župi 400-600 djece završava osnovnu školu koju subvencionira vlada i koja je obavezna. Vrlo malo ih nastavlja školovanje i upisuje se u srednju školu. A kako nema dovoljno zemlje za obradu, a oni nemaju drugih vještina, mnogi  počinju s kriminalom, prostitucijom ili premalo plaćenim poslovima. Ili  samo ulaze u rane brakove, a čiji je rezultat obnavljanje istog ciklusa neimaštine.

Gledajući sve učenike koji završavaju osnovno i nemaju mogućnosti priuštiti  sebi srednjoškolsko obrazovanje vladi, ali i Crkvi očigledno je da je velika potreba za otvaranjem novih srednjih školi u zemlji. Kako je do ovog trenutka nema namjera nam je sagraditi privatnu srednju školu u župi Kivumu.

Župa Kivumu osnovala je strukovnu srednju školu ima deset godina. Učenici su stari od 13 do 35 godina i imaju izbor usavršavati se za krojače, drvodjelce, građevinare, a neki se uče i radu na računalu. Jako smo sretni i zadovoljni rezultatima koje smo postigli. Svake godine u školi uspješno maturira od 30 do 100 učenika. I čak 90% njih se uspije zaposliti. Da bi poboljšali kvalitetu naših programa, surađujemo i s nekoliko boljih škola u Ugandi, a također i s nekoliko školi u Kanadi. Većina naših učitelja već je bila u te dvije države kako bi unaprijedili svoje vještine, vratili se u Ruandu  i  stečeno znanje prenosili i na druge. To se pokazalo kao vrlo uspješan pothvat. Do sada nitko u koga smo ulagali vrijeme i novac nije otišao raditi na drugo mjesto. I danas vrlo marljivo rade u našoj strukovnoj školi.

Pored toga smo dočekali i volontere iz Kanade, Njemačke, Hrvatske i Austrije. Ti volonteri najčešće dolaze na nekoliko mjeseci; sami plaćaju put i na različite načine nude svoju pomoć našim studentima. Prošloga ljeta 2009. godine, posjetila nas je obitelj iz Kanade. Oni su naše učenike, ali i učitelje podučavali engleski jezik. Naime u Ruandi se radi na velikoj izmjeni, uskoro drugi službeni jezik više neće biti francuski nego engleski jezik.

Uz engleski, kanadski volonter, Doug Shaw, učio nastavnike i 'kako podučavati'. Naime, većina ovdašnjih učitelja nema formalnu naobrazbu, ali imaju sposobnost i želju za radom i učenjem. Oni su većinom naši bivši učenici koji su u hodu učili i o podučavanju.

Ove godine u školi otvaramo tri nove sekcije, za - zavarivače, vodoinstalatere i električare. Novi učitelji, šestero njih, otišli su na dva mjeseca u Singapur, obučiti se u njihovim tvornicama.

U 2009-toj godini, 14 naših učenika građevine uključilo se u St. Francis Family Helper Programme u Mbarari u Ugandi - u istu organizaciju s kojom imamo profesionalni radni odnos – i tamo grupama od 14 irskih i 10 ugandskih građevinara pomoglo sagraditi novi blok učionica. I mi i oni, vrlo smo sretni stečenim iskustvom i svi se slažemo da bi voljeli ponoviti sličan projekt.

Drvodjelci i odio koji se bavi zidanjem s ciglama sagradili su i mnoge zgrade u našoj župi. Tako se oni obrazuju, a to je uvijek i jeftiniji način od iznajmljivanja kompanije iz vani. Namjera nam je omogućiti im da nam pomognu i zaposle se i u izgradnji naše nove škole. Vjerujemo da je to naš idući pothvat.

A s vašom pomoći i s marljivim radom i posvećenosti naših učenika i nastavnika naš će naš san o srednjoj školi u Kivumu postati stvarnost!