Nakon pune dvije godine ponovo u Ruandi, ponovo u Kigaliju, a što je najvažnije, ponovo u Kivumu! Bilo je lijepo provesti neko vrijeme u Keniji s fra Mirom i fra Jurom, vidjeti Subukiu i Nairobi, međutim tek kad sam sjeo u avion za Kigali sve mi je bilo jasno – vraćam se kući. Možda 14 mjeseci provedenih volontirajući u zemlji vječnog proljeća i tisuću brežuljaka i nije neki dugi period ali srce kaže drugačije – i to potvrđuju prijatelji koji me odmah prepoznaju, pozdravljaju kao da nisam ni otišao. Puno toga mi je već poznato, lica, imena, mjesta, ceste...

Jednostavno sam došao, opustio se, nastavio svoje druženje s onima kojima sam bio poslan. Ovaj put za puno kraći period, jedan godišnji odmor, ali kakav godišnji! I kakva tek proslava rođendana uz afričke bubnjeve, pjesmu i ples! Hvala fra Ivici na pozivu, hvala dragom Bogu da nam je opet spojio putove, i neka ovo bude najljepši ali nikako zadnji godišnji odmor u Africi!