Volio bih kad bih mogao, pišući o izgradnji škole, izvješćivati vas samo o tehničkim pojedinostima. Nekako mi je to puno bliže od brojnih protokolarnih obveza kojima sam izložen, i koje moram savjesno odraditi. Ipak, ne mogu se ponašati nezainteresirano ako mi u posjetu dođu predsjednik Vlade Ruande Bernard Makuza, ministrica školstva Daphrose Gahakwa, gradonačelnica obližnje Gitarame Ivonne Mutakwasuku, guverner Južne provincije Fidele Ndayisaba i biskup naše Kabgayi biskupije Smaragde Mbonyintege. I to svi odjednom!

Pa onda obiđu školu, pa za mnom odu na mjesto gdje smo prokrčili prostor za novu Srednju tehničku školu... Ništa im nije bilo teško, sve su htjeli vidjeti, toliko smo hodali da sam na trenutak pomislio kako smo došli do – Kameruna. Šalim se, naravno, ali sam i ponosan zbog njihova zanimanja za naš projekt, ali i obećanja koja su nam pružili. Nekako mislim, čak i vjerujem, da nisu pričali u prazno i da neće sve ostati na prigodnim riječima ohrabrenja tvrdoglavom bosanskom fratru koji je na jednom od ruandskih tisuću brežuljaka počeo postavljati na noge golemi školski centar.

Iskreno, prije nekoliko godina sam se smiješio na priče o sređivanju i dotjerivanju Kigalija u afričku inačicu Chicaga. No, ovi Ruanđani uistinu misle ozbiljno! Kigali iz mjeseca u mjesec u potpunosti se transformira, one makete afričkog Chicaga uistinu počinju dobijati fizičke obrise na području bivših straćara. A i obećanja koja su meni pružili hitno već žele ostvariti. Već su mi najavili termin razgovora kod gradonačelnice Gitarame, nakon toga jurim kod ministrice školstva, a i predsjednik Vlade inzistira na novom susretu. Nevjerojatna ekspeditivnost!

Dok ne okončamo radove na izgradnji škole, treba pripremiti buduće učitelje na nove obveze. Tako smo poslali šest učenika na doškolovanje u Bangkok. Dvoje se obrazuju za električare, dvoje za varioce, a dvoje za vodoinstalatere. U Bangkoku će biti dva mjeseca. Po povratku čeka ih učiteljski posao u našoj strukovnoj školi koju ćemo, dakle, obogatiti novim znanjima za koje ćemo školovati djecu. Zahvaljujemo se našoj Franciscaner Mission iz Dortmunda na potpori za ovaj projekt.

A da radimo dobar i kvalitetan posao dobili smo potvrdu iz – Ugande! Tamo je, u grad Mbarara, otišlo 13 zidara iz naše škole, sve učenici druge godine. Rade na izgradnji jedne škole. Bio sam na blagoslovu polaganja kamena temeljca. Od svih tamo nazočnih dobio sam pohvale na račun naše djece koju smatraju najboljim i najkvalitetnijim radnicima.

Lijepo je čuti kad te drugi hvale, ali mene to ne može zavarati. Znam i sam da su oni dobri. Da samo možete vidjeti kako su obnovili stari novicijat – napravili su šest novih soba, dva kupatila, blagovaonicu i kuhinju. Zahvaljujući njima, u našoj maloj zajednici će tijekom ljeta nesmetano moći boraviti desetci volontera spremnih pomoći obučavanju učitelja za nova iskustva.

Dotad, trebam podnijeti još malo protokola. Za nekoliko dana Kivumu će postati središte Ruande, na postavljanje kamena temeljca doći će cijela politička vrhuška.

Mir i dobro!