Zovem se Habinshuti Valens, 19 mi je godina i dolazim iz sela Cyeza. Poslije osnovne škole sam položio državne ispite za srednju školu ali se nisam nigdje uspio upisati. Kako su roditelji siromašni nisu mi mogli platiti privatnu školu i tako sam ostao u selu kopajući i obrađujući našu zemlju koja je jako mala. U to vrijeme velike broj momaka i cura iz okolice su išli u školu Otac Vjeko.

Gledao sam ih svaki dan kako prolaze i često na povratku bi se zaustavili da popričamo. Uvijek su mi govorili ako mislim o svojoj budućnosti da bi trebao da pođem s njima i da učim: stolarstvo, zidarstvo ili krojenje. Govorili su mi da je škola dobro organizirana za odgoj a da je školarina jeftina, isto tako da se u školi brinu o siromasima.

Objašnjavali su mi da posluje prve godine škole ne trebaju pitati roditelje za školarinu jer u vrijeme školskih odmora svi nađu neki posao u selu ili okolici kao: popravka kuća, pravljenje namještaja itd. Nisam to razumio i mislio sam da su to obični lažljivci. Na kraju sam vidio stvarnu situaciju. Poslije završetka školovanja oni su imali posao i postali su među najbogatijim osobama u selu. Oni su bili oni koji su kupovali zemlju, krave, lijepu odjeću i mogli su plaćati školarinu za braću i sestre.....i na koncu sam se odlučio doći u centar i učiti zidarstvo.

Kada sam došao u školu 12. 01. 2009 iznenadio sam se vidjevši kako je škola dobro organizirana, da ima velik broj raznih alata itd.....gledajući sve to uvidio sam veliki broj mogućnosti koje pruža ova škola, i na meni je da to iskoristim. Dragi učenici, centar Otac Vjeko je spreman pomoći nam da bismo lakše kročili u našoj budućnosti.

Siguran sam da će moj život o toku ove dvije godine, u školi, dobiti novi životni tok i da će biti potpuno drugačiji.

Velika hvala školskom osoblju i drugima koji se brinu o našoj budućnosti. Spremni smo da razvijamo našu domovinu.