Samostan Kivumu           Škola Otac Vjeko           Strojevi i alati za školu           Strojevi i alati za školu           Škola i crkva u Mpushiju           Učionice osnovne škole           Škola i crkva u Mpushiju           Neke od izgrađenih kuća           Školska kuhinja           Župna crkva u Kivumuu Samostan Kivumu

Sve što radimo u našoj misiji u Kivumu ne bi bilo moguće bez pomoći naših donatora iz cijeloga svijeta kojima smo beskrajno zahvalni. Dobri ljudi koji nas godinama prate i nesebično pomažu zajedno se s nama vesele svakom napretku ove župe, koja se posljednjih godina vidljivo razvija.

Među njima je svakako najpoznatiji i najveći donator Franziskaner Mission iz Njemačke. Oni su, zahvaljujući dobroti njemačkoga naroda, toliko učinili za nas, za Kivumu i za ovaj narod, da se njihove donacije mogu mjeriti u milijunima.

Suradnju su započeli još sa našim fra Vjekom Ćurićem. U vrijeme njegova dolaska u Ruandu, Kivumu nije imao ništa i bio je tek filijala susjedne župe. Zahvaljujući njemu i Franziskaner Mission seoska brda počela su dobivati prave obrise sela. Izgrađen je samostan, crkva, dispanzer, škola... Selo je u pravom smislu te riječi konačno postalo selo.

Naši prijatelji iz Njemačke pomažu nam i danas. A toliko su već učinili za nas. I njihov zanos nije popustio. Čak ponekad mislim da je sve veći i veći. Možda neću u ovome tekstu uspjeti baš sve nabrojati u čemu su nam sve pomogli, ali jedan podatak posebno se ističe. U vremenu od 1994. do 1998. godine, nakon krvavog ruandskog rata, pomogli su u ovoj zemlji izgraditi oko 14.000 kuća za one koji nisu imali krov nad glavom. Mnogi su, naime, u ratu ostali bez kuća što je usporavalo njihov povratak iz izbjeglištva provedenog u susjednim državama.

To je doista impozantna brojka. Trebalo je puno dobre volje i odricanja svih onih koji su donirali svoja sredstva za taj projekt. I iako već i to zvuči puno, to je tek kap u moru onog što su ovdje financirali... Zajedno s nama, nastavili su sa pomaganjem pri izgradnji kuća za siromašne te su nam pomogli da za sve naše učitelje izgradimo nove kuće.

Nakon rata svojim su donacijama osiguravali hranu povratnicima, a budući da je Ruanđanima život tada kretao od nule, jer su ostali bez svega, veliku su akciju naši prijatelji iz Njemačke napravili i podjelom motika. Ljudima je ovdje to bila velika stvar, jer su dobili koristan alat za obrađivanje zemlje kako bi si mogli na poljima osigurati hranu.

Kao što sam već spomenuo, pomogli su fra Vjeki izgradnju dispanzera, crkve, samostana... Financirali su i izgradnju našeg Centra Otac Vjeko, potpuno su ga opremili, kupili sve vrste mašina od manualnih do električnih, nabavili nam sve potrebne alate, knjige, namještaj, čak i TV te ostale uređaje. Opremili su nam školsku kuhinju, a sve ove godine sudjeluju i s donacijama koje su nam potrebne da svakoga dana za učenike i učitelje osiguramo jedan topli obrok. I ne samo to. Njihovi prilozi pomažu nam i da svakoga mjeseca osiguramo plaće za kompletno školsko osoblje.

Nisu stali samo na Centru Otac Vjeko. Pomogli su i izgradnju učionica za osnovne škole u selu, nabavku stolova i stolica, knjiga za mališane te ostale opreme. S obzirom da se srednjoškolsko obrazovanje u Ruandi plaća oko 300 eura godišnje, njihove donacije pomažu nam da diljem zemlje školujemo 90-tak djece koja su se kao dobri učenici istaknula u osnovnoj školi.

A kako bi našim učiteljima u Centru Otac Vjeko mogli pružiti stalne dodatne edukacije, jer se samo tako naša škola može razvijati i napredovati, sredstva naših prijatelja iskoristili smo i da učitelje šaljemo na dodatne obuke u druge ruandske gradove, ali i u Kanadu te u Ugandu.

Uz to redovito plaćaju račune za liječenje siromašnih u bolnicama te im plaćaju osiguranje, a financirali su i izgradnju crkve u Mpushiju.

Njihova nesebična pomoć bila nam je od velikoga značaja kada smo renovirali samostan u Kivumuu jer smo u neke sobe dogradili kupaonice, a izgradili smo i nekoliko novih soba te skladišnih prostorija. Naravno, 'uskočili' su nam i kada je trebalo popraviti vodovod, pomogli su nam izgradnju cisterne kako bi si mogli osiguravati vodu za samostan i školu, pa čak i u postavljanju oluka uz pomoć kojih 'hvatamo' vodu s krovova i spremamo ju u cisterne.

I još nam uz sve to svake godine šalju volontere koji su nam u svakodnevnom radu velika pomoć. Za njih nema malog i velikog projekta. Svaki prihvaćaju i smatraju ga velikim. Bila to nabavka motike ili izgradnja kuće. Oni razumiju da ovdje i male stvari znače mnogo.

Hvala im na tome!