Dječak Cedrique Musigisha živi u selu Musengo, nedaleko od Centra Otac Vjeko. Cedrique je slijep od rođenja. Uz financijsku pomoć fratara iz Kivumua, pohađa školu u Kibehu, afričkom selu koje je smješteno u županiji čije je sjedište grad Butare, na jugozapadu Ugande. Zanimljivost vezana uz Kibeho jest da je to mjesto na kojemu se Gospa ukazala trima djevojkama u razdoblju od 1981. do 1989. Katolička crkva je 11. srpnja 2001. službeno priznala ukazanje Gospe Kibeške.

Cedrique se školuje i stanuje u Obrazovnom Institutu za Slijepe veći dio godine, a u Musengo se vraća samo za vrijeme školskih praznika. Školu vode sestre franjevke, službenice križa. Slijedeći ovaj link možete pročitati članak u kojemu se govori o školi i opisuje se položaj slijepe djece u Ruandi (i drugim zemljama): alldayforeafrica.com/copy-of-nyrashishi-primary-school. Često ih njihove obitelji i društvo odbacuju i ta djeca imaju jako malo mogućnosti za učenje i školovanje.

Tijekom mog zadnjeg posjeta Ruandi, bila sam sa ravnateljem Centra Otac Vjeko, fra Ivicom Perićem u krugu škole, kada je on uočio Cedriquea dok je bio u razgovoru sa školskim čuvarom. Fra Ivica je pozvao Cedriquea i njegovog oca da nas dođu posjetiti kako bismo mogli saznati više o tome kako mu je u školi.

Kada su došli, Cedrique nam je čitao iz udžbenika koji je napisan na Brailleovom pismu. Bili smo zadivljeni činjenicom da tako lijepo čita i time što je doista bistar mladić. Ali, možete li zamisliti? Nikada nije čitao nikakve knjige s pripovijetkama - samo školske udžbenike!

Tako mi je fra Ivica zadao zadatak da nađem neke dobre knjige pisane Brailleovim pismom za ovoga mladića. Kada sam se vratila u Kanadu, pokušala sam ih pronaći preko interneta, ali sam otkrila da su jako skupe i da su cijene poštarine izrazito visoke. Skoro sam izgubila svaku nadu, ali sam onda otkrila da Kanadski državni zavod za slijepe posjeduje knjige koje posuđuju svojim korisnicima. Kada sam nazvala njihov ured u Kalgariju i ispričala im Cedriqueovu priču, podržale su me dvije žene koje rade za institut, Anita i Justine. Odmah su mi ponudile na poklon knjige koje bih mogla odnijeti u Ruandu.

Kako li je to samo krasan poklon bio! Kada sam otišla do instituta u Kalgariju, uručeno mi je 9 knjiga pripovjedaka posebno izabranih za dječaka od 11 godina! Ne samo to, ponudili su mi i bijeli štap koji je bio doniran njihovom uredu. Bila sam toliko sretna vratiti se u Ruandu s knjigama i štapom!

Nakon našeg poziva, Cedrique je sa svojim ocem došao u Centar Otac Vjeko. Bio je jako iznenađen i sretan kada je dobio ove odlične avanturističke priče napisane posebno za mlade dječake! Pošto su mu neke riječi u knjigama bile nepoznate, ponudili smo mu da tijekom idućih nekoliko dana dolazi do nas kako bismo mu pomogli u pojašnjenjima određenih riječi dok on uživa čitajući priče.

Tako je čudesno znati da je ljudima u Kanadi stalo toliko da pomognu mladiću iz Ruande, koji će zahvaljujući njima moći koristiti svoju maštu dok se zabavlja čitajući ove čudesne priče!

S engleskog prevela Martina Pucelj
Uredila Maja Sajler Garmaz