Uz sve naše učenike u srednjim školama i mališane u vrtiću, posljednjih mjeseci počeli smo skrbiti i o dvije nevjerojatne žene. To su Margarette i Claire. Već smo o njima pisali, ali hajde da vas podsjetimo...

Margarette Mushoga je najstarija žena u Ruandi. Mještani Kivumua tvrde da je njoj više od 100, a ona, pak, misli da ima oko 120 godina. Uostalom, muža je pokopala prije više od 30 godina i njoj vrijeme već jako dugo ništa ne predstavlja. Sjeća se, primjerice, da je svoje prvo dijete rodila još u vrijeme dok je u Ruandi vladao kralj Musinga.

A kralj Musinga je vladao, tada svijetu potpuno nepoznatom kraljevinom, od 1897. do 1931. godine! Margarette je rodila desetero djece, a nadživjela je njih sedmero. Ni uz pomoć brojne praunučadi, koja se svakodnevno igraju u dvorištu njezine trošne kuće, ne može prebrojati sve svoje potomke.

Uostalom, Margarette ne zna brojati. Zna samo da njezine glinene zdjele, koje sama izrađuje i u poodmakloj dobi, na tržnici četvrtkom u Kivumuu prodaje za 100 do 200 ruandskih franaka, što je tek nešto više od dvije kune! Trgovački posao obavljaju njezini prapraunuci. Ako nisu u školi ili ne rade u polju za cjelodnevnu nadnicu od pet kuna (jedan dolar).

Vjerojatno se sjećate i priče o baki Claire, o kojoj smo također već pisali. Ova bakica, koja je već prešla sedamdesetu, oboljela je od multiple skleroze, nepokretna je i u invalidskim je kolicima. Ona svoje dane provodi u Gitarami moleći ljude da joj udijele koji novčić kako bi preživjela. Koliko znam, njezina djeca vise nisu živa, ostali su joj samo unuci koji su danas školarci. I o kojima se ona pokušava brinuti, koliko može.

Kada smo saznali koliko teško žive ove dvije žene, odlučili smo pomoći im, pa im svaki tjedan nosimo hranu i ostale potrepštine. Nije to puno, ali njima to itekako puno znači. Barem nisu gladne. I znaju da nisu same i da ima netko tko o njima brine.

Svi mi koji imamo udoban krevet i topli obrok svaki dan, moramo se osvrnuti oko sebe i spoznati da postoje ljudi koji imaju puno, puno manje od nas i kojima je i mala pomoć uistinu velika.

Ono što mene fascinira jest činjenica da ove dvije žene, unatoč doista teškom životu, uvijek i svakoga pozdravljaju s osmijehom, uvijek će vam otvoriti vrata svojih troških kućeraka te vas raznježiti svojom vedrom pojavom.