Ređenje je bilo 30. svibnja. Čovjek u svijetu postoji kroz druge. Njegova dostignuća postoje kroz druge i s drugima. Uzbuđenje je bilo u zraku već dan prije ređenja kada su mnogi izdaleka došli u župu Magarama u Gitega/Burundi biskupiji. Bdijenje prije ređenja je obećavalo da će biti puno ljudi na ređenju. Franjevci i drugi redovnici i redovnice te drugi vjernici koji su doputovali iz drugih zemalja na ređenje već su stigli u samostan. Pogodite što! Svi koji su stigli izvana su bili iznenađeni što je Gitega bila sigurna i mirna unatoč političkoj nestabilnosti i nevoljama uključujući pokušaj vojnog puča u glavnom gradu Bujumburi.

Ljudi koji su dolazili željeli su vidjeti Benoita ali nisu mogli jer je on bio na duhovnoj obnovi u župi Bon Pasteur (Dobrog pastira) koju vode redovnici. Došli su po njega i doveli nazad u samostan u 19:00. Svi su bili zadovoljni i to je bio znak da su braća i drugi ljudi koji su bili uključeni u organizaciju ređenja i pružali dobrodošlicu, dobro odradili posao. Ljudi su lijepo spavali i fino jeli. Način na koji su ljudi oko zajednice pomagali u različitim stvarima, znak je dobrih odnosa zajednice iz Magarame s ljudima. Lijepo je što je naša zajednica uspjela pogoditi ravnotežu između potrebe za samoćom i zajedništvom te zadržati dobre odnose s ljudima oko zajednice.

Na sam dan ređenja broj ljudi se povećao posebno zbog onih koji su došli iz samog Burundija i stigli su na vrijeme. Nazočili smo slavlju koje je predvodio nadbiskup Gitege, Simon Ntamwana. U koncelebriranoj misi sudjelovala su tri biskupa i 51 svećenik. Bilo je mnogo i redovnika i redovnica. Vjernici župe Magarama ali i iz drugih župa ređenje su učinili jako šarolikim. Treba napomenuti da su braća u Magarami imali jako lijepu ideju da na slavlje pozovu roditelje naše braće iz Burundija. Većina njih se odazvala.

Biskup je u homiliji, s obzirom na političku situaciju u Burundiju, potaknuo ljude da ostanu zajedno u ljubavi i uvijek izbjegavaju sve što bi moglo povrijediti njihove bližnje. Zvučao je kao Albert Einstein koji je rekao „svijet neće uništiti ljudi koji su zli nego oni koji to vide i ne djeluju“. Ohrabrio ih je da glasaju mudro. Obračajući se đakonu koji je uskoro trebao postati svećenik pokazao je kako su ljudi danas, u skoro svakoj zemlji u Africi uključujući Brundi, još uvijek proganjani povijesnim nepravdama i ugnjetavačkim strukturama koje su povezane s lošim političkim vodstvom.

Zbog toga što je svećenik je poslan ljudima koji žive u takvim uvjetima on se mora opredjeliti čak i prije razmišljanja o vjernosti zato što svećenik može samo biti vjeran svom izboru. U svom obećanju vjernosti bilo osobi bilo Bogu, ne znamo kakva nas budućnost očekuje ili kakva će osoba netko postati. Zbog toga su i govornici, posebno Provincijski vikar Matthias Kule, koji je zamijenio Provincijala, naglasili neprestanu molitvu za svećenike. Kako bi bolje služio, svećenik sebe daje onima koji su povjereni njegovoj brizi jer vjernost i vjera su izraženi u žrtvi.

Svi koji su sudjelovali u slavlju svjedoče da je sve bilo dobro organizirano. Uživali smo u burundskim bubnjevima i liturgiji koja je započela jako dugom i šarolikm procesijom. Djeca su jako lijepo plesala za vrijeme liturgije. Nakon mise ljudi su bili sretni zbog načina na koji su biskupi sjedili s ljudima za vrijeme primanja. Primanje je bilo dovoljno sadržajno da utaži glad i žeđ.

Navečer je zbor koji je pjevao na misi ređenja imao neki vrstu razonode za našu zajednicu. Počeli su ponovo pjevajući neke pjesme na latinskom koje su već pjevali a tada neke tople plesne pjesme što je doprinjelo slavljeničkom raspoloženju.

Narednog je dana, 31. svibnja u 10:30 bila Mlada misa našeg brata Benoita Ndayizeyea. Održala se u njegovoj rodnoj župi, Giheta. Usput, ovo nije prvi fratar iz ove župe. Braća Joseph Ntahompagaze i Hermenegilde Birushe rođeni su ovdje. Brat Serge Bigirimana koji je, prema formaciji u skupini nakon Benoita, je također rođen ovdje ali sada pripada župi koja se odvojila od župe Giheta.

I na Mladu misu je došao značajan broj svećenika, redovnika, braće i sestara i vjernika iz Gihete i iz drugih mjesta. Crkva je bila puna. Slavlje je od početka do kraja bilo veličanstveno. Način na koji su ljudi nazočili našim slavljima pokazuje koliko našu franjevačku braću i obitelji vole u regiji.

S engleskog prevela Andjelka Fitz