U afričkoj kulturi potpuno je neshvatljivo da neka odrasla osoba nema djecu. Primjerice, u Ugandi i Ruandi, osobe koje nemaju potomstva imaju posebno ime “ekifera” što znači “nenormalna” ili “bolesna” osoba. Kod njih se podrazumijeva da svaka odrasla osoba ima potomstvo, nasljednike. Osobe bez djece se smatraju „urečenima“ ili kažnjenima od Boga.

Da bi muškarac bio spreman za ženidbu, on mora pokazati da je toga vrijedan. A dokazat će se kada napravi kuću. Zemlju dobiva od oca ili ju mora kupiti, ali nikada ne dovodi mladu u tuđu kuću, a posebno ne u roditeljsku. Prije ženidbe mora napraviti kuću te osigurati zemljište na kojem će se osiguravati usjevi kako bi se obitelj mogla prehraniti. Ako je muškarac sposoban to osigurati, onda ga se smatra zrelim za ženidbu. Dodatni mu je plus ako ima mogućnost nabaviti i kravu ili kozu, ovce...

U kršćanstvu se smatra da je brak povezivanje dviju osoba, no u afričkoj kulturi na to se glada drugačije. Brak je povezivanje dviju obitelji. A djeca su blagoslov. Individualizam, odnosno samački život bez potomaka, u afričkoj kulturi nije vrijednost i na to se gleda jako negativno.

Kada mladić odabere djevojku i poželi ju oženiti, prvo razgovara sa svojom obitelji i kaže im koju bi djevojku želio za ženu. Ako su roditelji i rodbina suglasni, onda se ida na pregovore sa rodbinom djevojke. Rodbina ide u prošnju.

Pregovori znaju trajati danima, a uvijek se vode uz pivo i sve ovisi o dobrim pregovaračima kako će se završiti. Obično se pregovara o „ženidbovini“, odnosno cijeni koja bi se trebala platiti za djevojku.

U obzir se uzimaju sve mogućnosti. Koliko je mlada završila škole, je li vrijedna, poslušna, zna li poštovati starije i slično. Za mladu se plaća određena naknada, kao nadoknada za gubljenjem radne snage u obitelji.

Isto tako, mladoženja treba donijeti poklone za punca i punicu, kao što su odjevni predmeti ili nešto za kućanstvo, kao posuđe i slično. Na taj se način pokazuje da je zet vrijedan i u mogućnosti osigurati dobru budućnost za njihovu kći.

Za uzvrat, rodbina buduće nevjeste plače i nabraja sve vrline mlade te se žaloste jer tako vrijedna i dobra djevojka odlazi iz obitelji, ali pokazuju i kako im je i drago, jer će u novoj obitelji donijeti novo potomstvo na svijet. Isto tako mole novu obitelj da se o njoj brinu kao otac i majka.

U braku se muž brine za kuću i stoku i ako je potreba ide u rat. Ženina je dužnost održavati kuću čistom, kuhati i prehranjivati obitelj. Brine se o vrtu, kopa i uzgaja usjeve te na taj način osigurava hranu za obitelj.

U braku svatko pere svoje rublje. Žena ne pere rublje svoga muža. Čak i djeci pere samo dok su jako malena. No, čim djeca malo narastu, odmah ih se uči kako da si sami peru rublje.

Ženidba i rađanje, potomstvo, centar su ljudskog života. U početku, nakon vjenčanja, mlada ostaje u kući šest mjeseci i u to vrijeme se od nje očekuje da zatrudni. Ako ne zatrudni, to nije dobar znak. Žena koja ne rodi smatra se 'propalom investicijom' za muža i zajednicu te se može poslati nazad svojoj obitelji, ili se muž ženi drugom ženom.

Rastava brakova je velika rijetkost u Africi. Dođe li do problema u braku, prva osoba koja će razgovarati sa supružnicima je otac obitelji. Ako nakon više pokušaja ne uspije izmiriti 'zaraćene strane', onda se poziva proširena obitelj kako bi pokušala pomiriti bračne drugove.

Kada se dijete rodi ženidba je neraskidiva. Dijete je vanjski znak da se ženidba ispunila i da su supružnici sada nerastavljivo jedinstvo. Djeca 'cementiraju' povezanost, dječja prisutnost potvrđuje da je jedinstvo ispunjeno.

Bogatstvo obitelji računa se po broju djece. Obitelji s većim brojem djece više su cijenjene u zajednici. Djeca su radost jer osiguravaju budućnost obitelji, a u isto vrijeme su dobitak i pomoć u radu. Kada djeca porastu, uči ih se da donose vodu sa izvora, njihova je dužnost i skupljati drva za kuhanje te se na taj način olakšava majci i ocu.

Djeca su ta koja donose život i svjetliju budućnost u braku i zajednici.