20. veljače je u Nyamitangi, u blizini grada Mbarare u jugozapadnom dijelu Ugande, bio poseban dan. Toga dana je naime organizirano predivno slavlje u čast skorašnjeg dovršetka zgrade koja će postati pomoćni kampus Sveučilišta ugandskih mučenika. Osoba zaslužna za ovaj čudesni građevinski poduhvat je nitko drugi do Mary Moran, Irkinja i živa legenda. Mary, koja je nekoć bila redovnica Kćeri Marije i Josipa, je odavno sanjala o izgradnji obrazovnog instituta koji bi udomio njen program obuke u savjetovanju – program koji je mukotrpno i predano razvijala dugi niz godina. Danas se uz pomoć volontera iz raznih dijelova Europe i Ruande njen san ostvario.

Program savjetovanja Mary Moran je brojnim polaznicima omogućio da steknu punu sveučilišnu kvalifikaciju, a mnogi od njih sada i sami rade na projektu obuke u savjetovanju. Spomenuti diplomci su angažirani kako u nastavnom programu tako i u obilasku lokacija diljem države na kojim novi studenti savjetovanja obavljaju obavezni praktični rad na terenu.

Proslava u petak je organizirana kako bi se odala počast ovoj izvanrednoj ženi i blagoslovilo otvorenje sveučilišnog kampusa. Sama zgrada je pravo remekdjelo. Obrisi zgrade na obzoru svjedočanstvo su što se dogodi kada jedna osoba bude u stanju pomicati planine. Kombinacijom puke ustrajnosti i šarmantne neposrednosti Mary je mnoge ljude uvjerila da postanu dionicima njenog sna i tako pomognu da on postane stvarnost. Ključnu ulogu u većini onoga što je Mary postigla u ovom dijelu Ugande odigrao je nadbiskup Mbarare Paul Bakyenga.

Upravo uz njegovu podršku su i skupljena sredstva za izgradnju. Druga velika sastavnica koja je doprinijela uspješnoj izgradnji sveučilišnog kampusa su volonterski napori grupe irskih građevinskih radnika iz okruga Armagh. Ovi momci su posvetili mnogo vremena, truda i novca kako bi pomogli dovršetak projekta.

Podjednako važan bio je doprinos Centra "Otac Vjeko" iz Ruande! Ravnatelj Centra fra Ivica Perić tijekom protekle četiri godine pružao je našim učenicima iz Ruande mogućnost da steknu radno iskustvo radeći na gradilištu u Ugandi. Jedan od učitelja u školi, Emmanuel Hakizimfura, bio je određen da nadgleda rad učenika. To znači da se dobar broj učenika druge godine zidarstva dobrano okoristio radom pod nadzorom iznimno spretnih irskih volontera koji za sobom imaju godine radnog iskustva. Svi su ti radnici nesebično darivali svoje vrijeme i trud, ponekad i po nekoliko mjeseci u komadu, ustajući ranom zorom, znojeći se pod vrelinom ugandskog sunca i počivajući tek na kraju dugog radnog dana.

Važnost prigode obilježena je misom koju je slavio sam nadbiskup uz koncelebraciju većeg broja svećenika. Nakon vjerske proslave držani su službeni govori, među kojima je bio i veoma srčan govor irskog veleposlanika Donala Cronina koji je doputovao iz Kampale da prisustvuje slavlju. On je postao dionikom oduševljenosti ovim prekrasnim događajem svih prisutnih podarivši sumu od dvije tisuće eura koja će pomoći daljnji razvoj ovog obrazovnog centra.

Velik broj onih koji su prisustvovali slavlju doputovao je izdaleka kako bi odao počast Mary Moran i njenom životnom djelu, posvećenom pomaganju siromašnim u ovom dijelu Ugande. Dobri prijatelji, iz vjerske i svjetovne sfere, došli su da budu svjedocima postignuća ove predivne Irkinje koja je pomogla tolikim ljudima.

Centar "Otac Vjeko" bio je prisutan u punoj snazi – slavlju je prisustvovao ne samo fra Ivica nego i pozamašan broj ruandskih učitelja iz Kivumua koji su doputovali u Ugandu kako bi se pridružili proslavi… Centar "Otac Vjeko" opravdano može biti ponosan zbog doprinosa koji je dao ovom iznimno važnom i truda vrijednom projektu i uloge koju je odigrao u ostvarenju sna jedne žene.

S engleskog preveo Branimir Mlakić