Zvuci afričkog bubnja u noći 4. srpnja 2014 će ostati dugo zapamćeni od strane bosanskih ljudi posebno onih u Kreševu. Obitelj, rodbina i prijatelji fra Ivice Perića okupili su se kako bi proslavili 80 rođendan njegove majke. Proslava se održala u restoranu u Kreševu. Uzvanici su počeli pristizati u 19 sati. Fra Ivica, Fra Mathias i ja prvi smo došli na mjesto događaja. Tamo smo pronašli Tomislava, fra Ivičinog mlađeg brata, kojem smo dali nadimak "organizator" jer je odmah počeo usmjeravati ljude gdje sjesti.

Nekoliko minuta kasnije, počasni gost "Majka fra Ivice" stigla je u pratnji sina Mate, obučena u tradicionalno svečano ruho radosna, šarmantna i nasmijana. U roku od nekoliko minuta je bila okružena kćerima, rodbinom i prijateljima. Što je sljedeće? Počeli smo piti, jesti i razgovarati s osobama bliže nama. Mjesto održavanja bilo je okupirano od strane članova obitelji, unučad, praunučad, stričevi, ujaci, ujne i tete sa svih strana, nećakinje i nećaci, zetovi i kćeri. Dok je većina došla s darovima poput kolača, čokolade, cvijeća i ostalim poklonima, Mathiasi ja smo ušli s dva afrička bubnja iz Ugande. Bio je to znak da će se uskoro zapjevati i zaplesati.

Za razliku od Afrike, gdje ceremonijeri troše mnogo vremena s potrebnim i nepotrebnim informacijama i najavama, u Bosni čim uđete u mjesto gdje se proslava održava odmah počnete jesti i piti. Oni koji rade u restoranima neprestano donose različite vrste vina, piva, sira, mesa, čokolada, juha, čips, i ostalu hranu i pića, ovisno o apetitima ljudi. Za mene je to bio prvi put da sam uvidio da se može početi jesti u 19:00 i nastaviti do ponoći.

U Bosni nema žurbe kad je riječ o jelu i piću. Ljudi imaju veliku disciplinu u istom... Nikad nisam vidio nikoga pijanog ili da mu je bilo mučno zbog prejedanja ili koje čašice vise.Naime, poanta je da kod nas ljudi na brzinu pojedu I popiju što imaju, što im onda zna pokvariti zabavu, bilo da je rijec o mucninama ili kojoj kapljici viška iza koje znate I sami što može slijediti. Ne uživaju u hrani I piću kao ljudi u Bosni.

Usred mnogih ljudi, Mathias i ja postali smo središnja atrakcija. Zbog drugačije boje kože djeca su nam se približila i zagledavala nas, dok su stariji imali priliku razmijeniti nekoliko riječi s nama. Sigurno većina njih nikada nije vidila Afrikance. Doista smo bili ograničeni s jezikom, ali se po našim osmjesima moglo zaključiti da smo bili sretni.

Uspjeli smo ovladati dvijema riječima "Dobro i kukuruza" .Zabava je nastavljena u istom raspoloženju kroz smijeh, društvo, jelo i piće. Cijelo to vrijeme počasna gošća bila je nasmijana i moglo se pročitati s lica 81-godišnje bosanske dame da je bila iznimno sretna.

Vrhunac proslave je započeo kada je jedan od ujaka fra Ivice zajedno sa svojim sinom iz automobila donio harmonike i započeo zabavu. Svi su bili jako uzbuđeni, i zabava je nastavljena u ritmu. Čovjek je izgledao star, ali ozbiljan, oduševljen i veoma predan sviranju, uvježbao je svoga sina tako dobro da su obojica mogla pjevati i zabavljati ljude bez prethodnog dogovaranja što bi trebalo učiniti.

A gdje smo tu Mathias i ja i naši bubnjevi? Najlogičnije je bilo pridružiti se timu. Poneseni ritmom bosanskih pjesama pridružili smo im se s našim afričkim bubnjevima. Nesvakidašnji i neobični zvuk privukao je pozornost svih gostiju u restoranu. Ljudi su plesali, fotografirali nas i snimali, prateći nas pljeskanjem ruku u ritmu glazbe.

Ljudi su ulazili u restoran samo da bi uživali u zvuku bubnjeva i saznali što se to unutra događa. Takve zabavljače dosad sigurno nisu imali u svome gradu. U jednom trenutku svirao sam čak na oba bubnja, dok je fra Matthias svirao na “shaker-u”. Svi su uživali, nasmijani, plešući u parovima, kao i naša slavljenica.

Te noći sam shvatio da zvuk bubnjeva nije ograničen samo na Afriku, da glazba ne poznaje granice. Na posljetku svi ljudi izražavaju svoju radost pjesmom i plesom tijekom gozbe. To je dan u mom zivotu koji nikada neću zaboraviti, i jedna od prekrasnih noći tijekom mog boravka u Bosni.

Zahvaljujući obitelji fra Ivice koja je organizirala ovu proslavu u čast svoje majke naučio sam kako organizirati zabavu, te što stvarno znači djeliti sreću sa svojom obitelji. Bila je to noć ispunjena radošću, veseljem, zajedništvom, plesom i pjesmom.

S engleskog prevela: Doris Boroje