Kako da vam na pravi način predstavim Afriku? Čuli ste za onu izreku da je to kontinent sa tisuću brežuljaka i milijun osmijeha... I upravo je to Afrika. Kako kaže naslov Oliverove pjesme „Jedna od mnogih“, mogu reći da upravo sam ja bila jedna od mnogih koja je imala želju otići u Afriku. Jako često slušamo priče o tome gdje tko putuje i u tom trenutku, ako netko spomene Afriku, pomislimo da i mi želimo otići tamo, ali također se sjetimo da možda san nikada neće postati stvarnost.

E pa, moje ime je Magdalena i moj san je prije par dana postao stvarnost. Sretna sam. Ne mogu vam ni opisati koliko. No, nije sreća samo zato što putujem, nego je to u ovom slučaju nešto mnogo više. Selo Kivumu, u kome boravim, je mjesto za koje ste mogli saznati kada se govorilo o pozitivnim, ali i negativnim stvarima. Od genocida, preko fra Vjekinog ubojstva, do gradnje škole za djecu. Nisam ja po tome drugačija od drugih. Naravno da sam znala za prve dvije stvari, ali za gradnju škole za djecu sam saznala tek prije nešto manje od dvije godine.

Sjećam se kao da je jučer bilo. Moja sestra, ujak i ja čekamo neki sastanak i razgovaramo o našim svakodnevnim stvarima. Kroz razgovor sestra govori kako Katarina Baotić za par dana odlazi volontirati u Afriku. U meni se javlja, mogu slobodno reći, blaga ljubomora, jer kao i svaki čovjek sam odmah pomislila “Blago njoj, i ja bih išla!”. Nakon razgovora sa ujakom i kratkog razmišljanja, odlučila sam….pomoći ću kako mogu iz svoje zemlje, a jednoga dana ću sigurno otići tamo, u selo Kivumu, koje je s mojom župom Tolisom povezano dugi niz godina.

Prva stvar koju smo morali napraviti je organizirati se i odlučiti na koji način ćemo pomoći. Katarina, koja je već bila u Kivumu-u, bila je podrška preko telefona. Mogla sam ju stalno pitati šta je najbolje, kako, na koji način…itd. Zatim smo se na kavi upoznali sa Majom i Željkom, koji su nam donijeli mnoštvo suvenira za prodaju….i mogli smo početi. U akcijama su sudjelovali svi: od župnika, svećenika i časnih sestara u samostanu, preko framaša, pa do župljana. Naše akcije su se sastojale od prodaje suvenira pred crkvom, koncerta na kojemu su nam gosti bili Joseline i Tomas, svirke na cesti i izložbe fotografija.

Bio je to nakon dugo vremena, ili za neke ljude iz moje župe prvi dodir sa Afrikom. Novce koje smo sakupili smo proslijedili za gradnju škole, ali time naše pomaganje nije završeno. To je bio samo početak…

Foto galerija