Petak je u Ruandi bio poseban dan. Obilježilo se šesnaest godina od smrti fra Vjeke Ćurića. Tog dobrog duha Kivumua!

I upravo zbog toga, kad su svi očekivali komorno ozračje, spuštene poglede i zasuzene oči, u Kivumuu se orilo od – smijeha i radosti. Naime, za razliku od Europljana, koji su u takvim situacijama tužni i sjetni, Afrikanci u ovakvim prigodama slave život. Pa, zašto bi bilo drukčije u Kivumuu, malenom selu u središtu Ruande u kojem je upravo fra Vjeko počeo slaviti i graditi život dostojan čovjeka.

Sve je započelo jutarnjom misom u crkvi u kojoj je fra Vjeko i pokopan, a nakon toga su svi preselili u dvorište strukovne škole koja nosi upravo fra Vjekino ime. Nije bilo velikih govora i patetike. Tek nekoliko prigodnih riječi mještana koji su se sjetili trenutaka provedenih s fra Vjekom.

Zatim su u prvi plan nastupili učenici koji su u fra Vjekino ime pripremili vrlo bogat i zanimljiv program. Smjenjivali su se plesovi tipični za ovo područje, ovdje je to nezamislivo bez njihovog ratničkog plesa Intore, koji se izvodi u prekrasnim kostimima, a prigodni šaljivi skečevi (u nekima od njih se našao i duh fra Vjeke) i recitacije izazivali su kod okupljenih salve smijeha.

Program su iz prvih redova pratili stanovnici Kivumua. Bilo je tu onih najmlađih, u naručju ponosnih majki, ali i starina koje vrlo dobro pamte dolazak fra Vjeke u njihovo selo i u njihove živote.

Umjetnički program je potom ustupio mjesto sportskim aktivnostima. Prvo su snagu i odbojkaško znanje odmjerile školske momčadi, koje su se za tu utakmicu pripremale tjednima. Sve je bilo kao na pravoj prvenstvenoj utakmici – prava mreža, ozbiljan sudac i ploča na kojoj se upisivao rezultat. Naravno, pobjednička ekipa je dobila ovacije i svojih ''pet minuta slave'', ali je pobjednik bio najmanje važan. U danu kad se slavi fra Vjeko svi su pobjednici!

Poslije odbojke uslijedila je stanka za ručak, a završnica cijele manifestacije odigrala se na obližnjoj livadi, gdje su ekipe, opet odabrane od učenika, odmjerile snage u nogometu. Bilo je lijepih poteza, velikih promašaja, puno truda i trčanja. Pobjednik opet nije važan. Jer, u Kivumuu je pobijedio život!

Fra Vjeko, možeš biti ponosan na svoj Kivumu, kao što je Kivumu ponosan na tebe.

Foto galerija