Kad fra Ivica kaže: “Amoooooo”, svi moramo biti spremni! U znak zahvalnosti što smo pridonijeli zajednici u Kivumuu, fra Ivica nas je povezao u Nacionalni park Akagera. Noć pred polazak skoro da nisam oka sklopila od uzbuđenja kaj bum vidla divlje životinjice u njihovom pravom prirodnom okruženju!

Moj prvi i toliko priželjkivani safari u životu trajao je od pet sati ujutro, pa sve do 16 sati kada smo se zaputili natrag. Naš domaćin, fra Ivica, bez pauze je vozio cijeli dan! Ok, bila je jedna kratka pauza od pola sata za gablec usred parka, dok su se iza naših leđa šetale žirafe. Sve ostalo vrijeme on je bio za volanom kako bismo mi mogli što više vidjeti. Pa, to je Čovjek Zmaj!

Teren u nacionalnom parku Akagera je poput šumskih staza. Izrovan je bujicom vode koja se slijevala niz brdo nakon velike kiše. Pregrbavo! Svako malo sam mislilia da ćemo ostati bez kotača, a o skakutanju unutar auta neću ništa pisati, uglavnom lupala sam glavom po svud! :)

Auto je srećom 4x4 i iza kabine ima mjesta za sjediti vani, pa sam uživala gledati svijet oko sebe i izvan auta. No svakih par kilometara su nas napadali obadi... na stotine njih! Tada smo uletavali unutra...

Moja je sreća, što sam vidjela zebre, žirafe i ostale životinjice u njihovom prirodnom okruženju, neopisiva. Zaboravila sam i na to da nisam spavala cijelu noć. Štoviše, bila sam budna i fokusirana na svaki pomak da mi slučajno ne promakne niti jedno micanje ili šuškanje životinja.

E, pa baš zbog tog opreza i budnosti bila sam nagrađena – prva sam imala čast uočiti svoje ljubljene žirafice. Bilo ih je prvo samo tri, graciozno su se šetale ispred nas, pa su im se kasnije pridružile još dvije...

Nilski konji, babuni, orlovi, razne ptice, sve smo to vidjeli! A posebno mi se urezala u pamćenje jedna čudnovata životinja koja sliči na magarca i srnu odjednom. Magareće visine i guzine je, a glava kao u srne...

I sad bih ja mogla tako pisati u nedogled al polako... treba nešto ostaviti i za slikanje. ;)

Foto galerija