Jučer, 31. siječnja 2008. godine u Kivumu u crkvi koju je fra Vjeko sagradio i u kojoj je on sahranjen, obilježili smo desetogodišnjicu njegove smrti. Misno slavlje koje je počelo u 10 sati predvodio je mjesni biskup Smaragde Mbonyintege, a suslavitelji misnog slavlja su bili provincijal franjevačke Provincije Afrike Mauriciusa i Madagaskara fra Sebastijan, te definitor Bosne Srebrne fra Vinko Ćuro uz veliki broj drugih svećenika. Misno slavlje počeli smo procesiom iz škole koja nosi ime našega mučenika fra Vjeke. U procesiji su bili mladi iz župe koji su bili obučeni u hrvatske majice sa hrvatskim obilježjima a jedan dio je bio obučen u mjesnu odjeću. Svi mladi su na glavama imali trake sa natpisom mučenika Vjeke Ćurića. U procesiji je fra Vjekin brat Drago nosio svijeću sa likom fra Vjeke i sestra Ljubica cvijeće koje su po ulasku u crkvu položili na njegov grob.

Misno slavlje je bilo vrlo svečano uz tradicionalno afrički živi ples i pjesmu. Biskup je u svojoj propovijedi naglasio fra Vjekinu žrtvu. Žrtvovao je svoj život spasavajući druge živote. Njegova smrt je sjeme novim kršćanima u ovom kraju. Bio je član Provincije Bosne Srebrne, i mi u Africi trebamo još tako dobrih fratara kao što je bio Vjeko. Za vrijeme prikazanja vjernici su prinijeli plodove zemlje ovoga kraja. Na koncu misnog slavlja gvardijan Matias je sve svećenike poimenice pozdravio, a predstavnik Provincije Bosne Srebrne fra Vinko je u ime Provincije i u svoje osobno ime pozdravio sve nazočne, naglasivši svoju povezanost sa pokojnim Vjekom. Vinko je u svom pozdravu iznio kako se na grob dolazi onomu koga voliš i tko ti je drag, te znamenitim i velikim ljudima koji su postali velikim svojim životom ovdje na zemlji.

Fra Vjeko je bio drag čovjek i velik čovjek i zato smo svi ovdje zajedno. Vjeko je među prvim misionarima koji se uključio u projekt franjevačkih afričkih misija iz bosanske Provincije. Ne bih želio danas ovdje nabrajati što je fra Vjeko sve dobroga učinio, jer vi to znate i bolje od mene. Htio bih nešto drugo i važnije reći od nabrajanja njegovih dobrih djela. Vjeko nije mrtav, nego živ; jer kaže se, čovjek umire dva puta: prvi put kad prestane kucati njegovo srce i kad duša napusti tijelo, a drugi put kad se zaborave njegova dobra djela. Vjeko živi ovdje s vama po svojim dobrim djelima, i po fratrima svećenicima koji nastavljaju njegova započeta dobra djela u ovom kraju. I mrtav ovdje u crkvi navješta Kristovu radosnu vijest, i ostaje trajno s vama kao Mir i Dobro.

On je sam bio Mir, jer je radio i umro za Mir. Sam je bio dobrota, jer je živio i umro kao dobar čovjek fratar i svećenik. Nitko nema veće ljubavi od ove nego dati život svoj za prijatelje svoje kaže nam Isus. On je dao svoj život za sve vas, i zato je on za vas i za mene svetac. Ako volimo fra Vjeku, a volimo ga, ako želimo da ostane u našim srcima, a želimo, onda radimo kako nas je on učio raditi, volimo jedni druge kako je on volio nas. Volimo Boga i molimo se Bogu kako je fra Vjeko volio Boga i molio se Bogu, i učio nas voliti i moliti Boga. Ako je on za nas svetac, a jest, onda se molimo fra Vjeki kao svetom Anti ili drugim svecima da nas zagovara kod Boga da bi doprinjeli svojim molitvama da danas-sutra Crkva i službeno proglasi fra Vjeku blaženim i svetim. On je dar s neba njegovim roditeljima, našoj Provinciji Bosni Srebrnoj i ovomu narodu u Africi i Rwandi.

Nakon završenog misnog slavlja koje je trajalo tri sata, nastavili smo sa bogatim programom koji je fra Ivica Perić sa sestrama i omladinom pripremio za nas. Bili smo dionici jako lijepog lokalnog pjevanja, plesova i recitala. A na poseban način izdvajamo svjedočanstva preživjelih ljudi koje je fra Vijeko spasio od sigurne smrti, kao i svjedočenje fra Vjekinog subrata franjevca kojemu je Vjeko bio i ostao uzor, i kojega je Vjeko poslao u sjemenište. On je svjedočio o Vjekinom duhovnom životu i karitativnom djelovanju. A na koncu ove proslave Vjekin brat Drago i sestra Ljubica su jednostavnim i dirljivim riječima prenijeli pozdrav župljanima Kivuuma iz Vjekine rodne župe Osova i zahvalili se na ljubavi koju žitelji Kivuuma iskazuju fra Vjeki. Proslava je završena uz jako lijep i ukusan ručak kojega je pripremio naš brat fratar koji žive i djeluju u ovoj župi.