U četvrtak, 31. siječnja 2013. godine, na petnaestu godišnjicu smrti fra Vjeke Ćurića, franjevca Bosne Srebrene i člana Istočnoafričke franjevačke provincije svetoga Franje Asiškoga, mgr. Smaragde Mbonyintega, mjesni biskup prve ruandske katoličke biskupije Kabgayi, predslavio je svečano euharistijsko slavlje u zajedništvu s jedanaest svećenika među kojima je bio fra Joso Oršolić, definitor i posebni izaslanik fra Lovre Gavrana, provincijala Bosne Srebrene, te trojica franjevaca-misionara iste provincije koji djeluju na afričkom kontinentu, fra Miro Babić iz Kenije, fra Ivica K. Pavlović iz Kraljevine Maroka i fra Ivica Perić, član domaćega bratstva u Kivumuu..

Ostali koncelebranti su bili fra Aloys Hakizimana, župnik, fra Fidele Nsengiyumva, član bratstva u Kivumuu te braća iz susjednoga i jedinoga drugog ruandskoga bratstva u Mbaziju, fra Kizito Ngomanzungu, fra Pilippe Ntawuhiganayo, fra Joseph Bishyanuka te fra Ivan, talijanski franjevac u prolazu. U ime odsutnoga provincijala ove provincije, fra Carmela Giannonea, sve nazočne pozdravio je definitor fra Nicodeme Kibuzehose, član burundijskoga bratstva u Gitegi. U punoj crkvi bili su prisutni, osim redovnica iz različitih redovničkih zajednica, brojni mladi iz franjevačkoga srednjoškolskog centra „Otac Vjeko“, nastavnici i župljani.

U svojoj propovijedi biskup Smaragde je govorio o svojem susretu i dobrom poznanstvu sa fra Vjekom. U svjetlu Radosne vijesti, naglasio je, svet je onaj koji ima vjeru a iz vjere fra Vjeko je volio djecu i mladež te pomagao udovice i raseljene. Samo iz biskupove uže obitelji fra Vjeko je sagradio 16 domova i tako zbrinuo udovice i njihovu djecu. Neopisiva je njegova uloga u doprinosu za odgoj, pastoral i humanitarno-socijalna pitanja biskupije, a time postaje i pravi primjer svima kako treba raditi. „On je heroj.“ Kada nekoga volite, kazao je u četvrtak biskup Smaragde, onda želite njegovu blizinu. Dobro je što se njegov grob nalazi u blizini, u crkvi. Mgr. Smaragde se osvrnuo na pitanje pravde i pronalaska ubojica, pogotovo naručitelja ubojstava te se prisjetio kako je fra Vjeko uvijek bio nasmijan i veseo i sa svima bio u dobrim odnosima jer je tražio susret i dijalog. „Ubojica je poznavao fra Vjeku a vjerojatno i fra Vjeko njega jer sestra smrt je došla u trenutku kada je uspostavljeni dijalog nasilno prekinut“, naglasio je biskup.

Prije samoga kraja euharistijskoga slavlja, svoje svjedočanstvo je iznijela sestra franjevka Epiphania koja je bila u župi kobnoga 31. siječnja 1998. godine. Prisjetila se tih zadnjih trenutaka sa fra Vjekom i njihovoga zadnjega susreta u župi gdje su pripremali proslavu Svijećnice ili Dana posvećenoga života. „Budući da je fra Vjeko imao nedovršenih obveza, zamolio nas je da nastavimo sa organiziranjem proslave svetkovine te oko polovice sastanka prije nego sto će napustiti prostoriju, zamolio nas je da ne zaboravimo staviti molitvu svetoga Franje za mir. Oko 18 sati otišla sam upaliti generator koji je opskrbljivao strujom crkvu, ambulantu, samostan i našu kuću. Nešto nije bilo u redu jer u svakoj zgradi samo je jedna žarulja žarila. Nikada nismo imali tako nešto. Pitala sam se što bi to značilo, ugasila generator i otišla spavati. Ujutro, probudili su me krici, jauci i plač žena. Fra Vjeko je ubijen oko 18 sati. Odmah sam se sjetila da samo jedna upaljena žarulja bio je znak jednoga ugašenog svjetla na ovome svijetu.“

Na koncu euharistijskog slavlja, biskup je uz pratnju puka izmolio molitvu za proglašenje fra Vjeke blaženim, blagoslovio njegov grob koji se nalazi u podnožju oltara, a skupina vjernika položila je na grob vijence i upaljene svijeće. Don Sebastijan Marković, hrvatski salezijanac u Kigaliju, položio je buket s 41 ružom.

I školski centar „Otac Vjeko“ aktivno se uključio u proslavu ove značajne obljetnice. Naime, nakon svete mise svi prisutni u crkvi uputili su se u dvorište Centra i prisustvovali bogatome i uspješnome programu koji su učenici i nastavnici predstavili svojim gostima. Učenici su recitirali vlastite stihove i pjevali pjesme čije riječi govore o fra Vjeki i njegovim djelima, a kroz kratke šaljive kazališne komade i tradicionalnim plesom pokazali su zahvalnost franjevcima i fra Vjeki za sve što su učinili i čine za njih i njihov kraj. Poruka mladih mladima i svim gostima bila je: „Ne ponavljajmo ono sto je fra Vjeko rekao, već ono što je činio!“

Foto galerija