Sljedećih mjeseci za nas nema odmora. Naumili smo do kraja rujna završiti izgradnju prve zgrade naše srednje škole. Kako sam već pisao, prva faza radova odnosi se na zgradu koja će biti veličine oko 800 četvornih metara i imat će 11 učionica te popratne prostorije. Za njezinu izgradnju bit će nam potrebno ukupno 130.000 eura.

U zadnjem broju pohvalio sam vam se da smo počeli s izgradnjom kopanjem temelja. A pogledajte sada dokle smo stigli! Naši radnici se ne šale. Rade k'o navijeni. Ako nema kiše, ne staju od jutra do mraka. Naprave samo pauzu za ručak. Mrvicu nakon toga odmore i onda opet na gradilište.

Fotografije su dokaz da naša škola poprima i prve vizualne obrise! Za naše radnike to je veliki uspjeh, jer puno dana nisu mogli ništa raditi zato što je padala jaka kiša, a i sve se radi ručno, bez strojeva. Pa se prvih dana samo kopalo, kopalo i kopalo kako bi se iskopali temelji. Dok se kopalo, gradilište je izgledalo kao pravi mravinjak.

Ono što mi je posebno drago jest i to što nam je izvođač radova izišao u susret i prihvatio naše sugestije, pa ćemo od cijeloga projekta imati trostruku korist!

Prva je to što će župa konačno dobiti pravu srednju školu, druga je što su mještani Kivumua dobili posao na izgradnji, a treća je to što su učenici zidarskog smjera našeg Centra Otac Vjeko dobili priliku obavljati praksu na pravome gradilištu.

Sada sam već potpuno siguran da će prvi dio škole, ako bude dovoljno financijskih sredstava i ako bude sve išlo po planu, biti završen onako kako smo planirali. Dakle, do kraja rujna ove godine. To znači da bi već od 1. siječnja sljedeće godine prvih stotinjak učenika moglo zasjesti u klupe prvog razreda srednje Tehničke škole.

Ali u zadnje vrijeme naši napori nisu bili usmjereni samo prema školi. Okončali smo, naime, još jedan veliki projekt! Upravo smo ovih dana završili sa izgradnjom mini postrojenja za proizvodnju bioplina koje je uspješno pušteno u rad. Iako se često šalimo govoreći kako ćemo sada iz ničega napraviti nešto dobro, ili da budem izravniji - „od govneta napraviti pitu“, riječ je o vrlo ozbiljnom projeku koji će nam donijeti značajne uštede, a uz to je izuzetno dobar za očuvanje prirode i okoliša.

Bioplin je plinovito gorivo koje se dobije razgradnjom ili fermentacijom organskih tvari, uključujući gnojivo, kanalizacijski mulj, komunalni otpad ili bilo koji drugi biorazgradivi otpad.

Za dobivanje bioplina, mi koristimo stajsko gnojivo od naših krava, ali i „otpad“ iz dvanaest toaleta koje smo izgradili u krugu škole. Sve to povezano je sa velikom cisternom, koja je ukopana u zemlju, veličine 35 kubika. Otpad se tu skuplja i pretvara u plin. A gotovi plin se dalje distribuira u našu školsku kuhinju gdje ga koristimo kao gorivo za svakodnevno kuhanje oko 350 obroka za naše učenike i školsko osoblje.

Bioplin trenutno koristimo za svakodnevno kuhanje u dva velika kotla. I donosi nam znatne uštede!

A sve je započelo prije nekoliko mjeseci kada smo na mjestu sadašnjega postrojenja iskopali veliku rupu u zemlji u kojoj je trebalo smjestiti više spremišta. Cisternu od 35 kubika te dva spremišta za plin.

Za ovoliku cisternu, da bi se proces mogao redovno odvijati i bez prekida, svakoga dana trebamo prikupiti 60 kilograma tvrdog otpada i 200 litara vode. Plin koji nastane u našem postrojenju pohranjuje se u za to napravljenu komoru ili spremište te nastavlja svoj put prema našoj kuhinji.

Da pojasnim, u našoj kuhinji se nalaze tri velika kotla. U njima se svakoga dana kuha oko 350 obroka. Do sada se sve kuhalo na drva. Zbog toga smo, samo na drva za kuhanje, godišnje trošili oko 1.000 eura. Sada, od kako trošimo bioplin, mogu reći da će nam se troškovi za drva sigurno smanjiti za dvije trećine, što je za nas velika ušteda.

Kada sam prošle godine pisao o tome kako planiramo početi izgradnju postrojenja za proizvodnju bioplina, javio mi se jedan prijatelj koji mi je rekao da ga ne bi začudilo kada bih za koju godinu u Kivumuu, kako sam krenuo, izgradio i hidroelektranu. Stvarno me dobro nasmijao!

Mi imamo puno ideja kako unaprijediti život naših mještana u župi. I polako ih provodimo. Imamo sreću što nikada nismo sami. Izgradnju cisterne i svih tehnikalija potrebnih za proizvodnju bioplina donacijama su nam pomogli Franziskaner Mission iz Dortmunda, ali i naši brojni prijatelji iz BiH i Hrvatske koji nas nesebično pomažu već dugi niz godina.

Foto galerija