Ovoga puta riječ ću prepustiti učenicima naše strukovne škole Centar Otac Vjeko. Oni su najbolji dokaz što školovanje djeci Ruande znači. Njihove priče i svjedočenja donijet će i u vaše domove barem mali komadić duha i atmosfere ove afričke zemlje. Napravio sam razgovore sa nekoliko učenika naše škole, koji se obrazuju za jedno od šest različith zanimanja koja im nudimo u školi. Pa, evo što su mi rekli:

Martin Bizumutima

“Moje ime je Martin Bizumutima. Rođen sam u Gisangi, Mbuye Ruhango Distriktu. Volim učiti i nakon završene osnovne škole htio sam ići u srednju školu, ali mi moji roditelji to nisu mogli priuštiti. No, onda sam čuo za Centar Otac Vjeko gdje je mladima omogućeno besplatno učenje i završavanje raznih zanata. 2010. godine upisao sam se u tu školu. Odabrao sam smjer za stolara. Nažalost, nakon nekoliko prvih školskih dana naglo sam se razbolio. Više od četiri mjeseca sam se liječio. Kada sam ozdravio, shvatio sam da sam propustio mnogo toga u školi. Nisam mogao uhvatiti ritam. Ipak su mi dali novu priliku – pa sam se ponovo u školu upisao ove godine i krenuo iz početka. Školovanje za ovo zanimanje traje dvije godine i za to vrijeme tu ću naučiti kako se prave razne stvari od drveta, kao što su recimo stolovi, stolice, kreveti... U školi, osim obrazovanja, dobili smo i mnoge druge pogodnosti. Zamislite, ovdje imamo ručak baš svaki dan!”

Jannette Umuhoza

"Zovem se Jannette Umuhoza i dolazim iz Musambira sektora. Imam 19 godina. Moji roditelji bave se poljoprivredom, a imam još tri sestre i dva brata. Prije nego što sam se upisala u Centar Otac Vjeko, radila sam kod kuće razne poslove. Kuhala sam za obitelj, odlazila na izvor po vodu, skupljala drva koja su nam neophodna za vatru za kuhanje. Odlučila sam se za krojački smjer. Oduševljena sam kako su me prihvatili u školi. Samo, nije mi baš jednostavno. Do škole moram putovati oko četiri sata. No, naviknula sam se. Želim postati dobra krojačica. Roditelji su mi obećali kupiti šivaću mašinu ako uspješno završim školu. Zato moram biti dobra u školi, učiti, upijati sve novosti na praktičnoj nastavi. Sve to donijet će mi siguran posao nakon završene škole!"

Claudine Niyonizera

"Prije svega, želim zahvaliti školskom osoblju Centra Otac Vjeko što su mene, ali i sve druge učenike, tako lijepo primili i pružili nam šansu. Ja sam Claudine Niyonizera i dolazim iz Kamonyi Distrikta. Živim sa tatom i dva brata. Jednostavno vam ne mogu opisati svoju radost što sam dobila priliku ići u ovu školu! Naime, prošle godine bila sam na drugoj godini klasične srednje škole. Međutim, moj mi tata više nije mogao plaćati školarinu, koja je u Ruandi prilično skupa i morala sam napustiti školu. Bila sam jako nesretna. Ali, onda mi se ukazala prilika doći u Centar Otac Vjeko, gdje se mladi školuju besplatno. Neizmjerno sam zahvalna zbog toga! Odabrala sam stolarski smjer, jer sam uvjerena da ću, kada završim školu, lako naći posao u svojoj struci".

Jacqueline Sibomana

“Ja sam Jacqueline Sibomana, učenica 2. godine krojačkog odjela. Dolazim iz Cyeza sektora, Buruba sela poznatijeg kao Kigarama. Živim s roditeljima i šestero braće i sestara. Iskreno, malo sam se bojala kada sam došla u Centar Otac Vjeko. Nikoga nisam poznavala, a i nisam znala kako će mi ići školovanje. A danas... Danas obožavam svoje prijatelje iz razreda, svoje učitelje, uživam u svakom školskom danu. Sada mogu reći da imam dva doma. Jedan je moj pravi dom, gdje mi je obitelj, a drugi dom mi je škola gdje su mi učitelji kao roditelji. U oba svoja doma dobivam edukaciju, savjete i sve što mi je potrebno za život u budućnosti. Sanjam da, nakon što završim školu, postanem prava poslovna žena".

Gloriose Mucyodusenge

“Moja je želja da jednoga dana postanem učitelj. Zovem se Gloriose Mucyodusenge, dolazim iz Shyogwe sektora. Zahvalan sam Centru Otac Vjeko što sam primljen kod njih na školovanje. To mi puno znači. Moj život nije baš lagan. 2010. godine umro mi je otac. Sada živim sa mamom i starijom sestrom koja je rodila u našemu domu. A to nije baš dobro prihvaćeno u kulturi moga naroda. Djevojka se, da pojasnim, treba prvo udati i roditi u kući svoga supruga... I što, tako u našoj kući sada živi nas četvero. Dosta putujem do škole, ali dat ću sve od sebe da budem odličan kako bih jednoga dana mogao biti učitelj”.

Slyvain Nyandwi

“Ime mi je Slyvain Nyandwi, dolazim iz Kamonyi Distrikta. Pohađam smjer za zidara. Sada sam drugi razred. Kada sam došao u Centar Otac Vjeko izgledao sam kao mali dečko. Danas sam visok i jak. Ovdje dobro jedemo, puno učimo i dosta vježbamo praktičan rad. Sanjam o tome da, kada završim školu, pokrenem svoju građevinsku tvrtku. Pomagat ću mladima u potrebi i oni bi imali prednost zapošljavanja u mojoj građevinskoj tvrtki".

Pascal Gasigwa

“Moje ime je Pascal Gasigwa, rođen sam 1994. u obitelji sa četvero djece. Moj tata stradao je u prometnoj nesreći i prije nego što je preminuo dugo se liječio u bolnici. U to vrijeme ni moja mama nije bila dobro, pa sam ja njegovao tatu u bolnici, odlazio mu svaki dan, odnosio mu hranu.. Sam sam morao brinuti o svemu doma, što i nije bilo tako jednostavno. Kada sam vidio da moji vršnjaci, koji su završili Centar Otac Vjeko, odlično žive, jer su odmah nakon završene škole našli posao, odlučio sam i ja krenuti u tu školu. Osim što pruža odlično obrazovanje, u ovoj školi ne moram se brinuti za troškove školovanja. Srećom, moj se ujak sada skrbi o meni, tako da mi je ipak malo lakše, da baš sve doma nije na meni. Vjerujem da će u konačnici sve biti ok!”