Kako sam sretna što sam dobila priliku još jednom posjetiti Centar Otac Vjeko, pogotovo u ovo doba godine kada moja Alberta drhti pod debelim pokrivačem snijega i s temperaturama ispod ništice.

Ove smo godine Al Webb, kolega učitelj i ja, uživali u čuvenom franjevačkom gostoprimstvu Fra Ivice i ostalih fratara, kao i magičnoj kuhinji kuhara Oswaldija.

U Kivumu sam i ovaj puta došla kako bih svoje vrijeme iskoristila na najbolji mogući način – da za 30 učitelja iz Centra Otac Vjeko provedemo još jedan tečaj usavršavanja engleskoga jezika.

Ohrabrili smo učitelje da se u potpunosti uključe u nastavu engleskog kroz brojne lekcije koje su uključivale pjesme, napjeve, igre komunikacije, čitanje, pisanje i naravno, gramatičke vježbe. Engleski je postao službeni jezik poslovnog komuniciranja u Ruandi, a mnogi učitelji, posebno u ruralnim područjima, nemaju puno doticaja s njim.

Lekcije su završavale predstavama na engleskom gdje su učitelji iz svih područja radili zajednički da zabave jedni druge s postojećim i originalnim engleskim pjesmama, poezijom, dijalozima, govorima, kazališnim komadima i igrama.

Mnogi od učitelja, koji su pohađali tečaj, morali su svakoga dana puno hodati kako bi došli do škole, a s obzirom da je vrijeme školskih praznika, neki su imali obveze koje su se podudarale sa zakazanim rasporedom nastave engleskog. Dodajem, tečaj je bio dobrovoljan.

Unatoč ovim izazovima, svi su prošli sve lekcije sa zadovoljstvom. Na kraju smo dosegli osjećaj velikog postignuća i veći osjećaj zajedništva.

Kao i u 2010. godini, ovogodišnji dobrovoljni program učenja engleskog financijskim sredstvima i podrškom, omogućila je Dianne Tyers, predsjednica A.C.E. (Advanced Conlsunting for Education), kompanije osnovane u Kanadi.

Donosim vam jednu prekrasnu kratku priču koju su napisali i odglumili učitelji tijekom završne predstave našeg tečaja engleskog jezika:

“Bogatstva zemlje”

Jednog dana, ostarjeli otac, znajući da će uskoro umrijeti, pozvao je dvojicu svojih sinova k sebi. Rekao im je da njegova zemlja posjeduje veliko bogatstvo zakopano negdje ispod površine. I savjetovao ih da ju nikada ne prodaju. Sinovi su ga pozorno slušali. Obećali su mu da će učiniti kako im je savjetovano.

Nakon njegove smrti, braća su proveli dane, mjesece i godine kopajući po zemlji ne bi li pronašli blago o kojem im je otac pričao. Ali nisu ništa našli... Stoga su pažljivo sadili, obrađivali i brali plodove zemlje koju im je ostavio pokojni otac. Zemlja je bila plodna, plodovi obilni i nakon nekog vremena, braća su se obogatila. Bili su u mogućnosti sagraditi si kuće, kupiti automobile, jesti i piti te podići vlastite obitelji.

Zajedno su blagoslovili oca i zahvalili mu u srcima na njegovoj mudrosti što im je rekao da zadrže i čuvaju zemlju. Shvatili su da je zemlja sama po sebi pravo bogatstvo.

S engleskog preveo: Hrvoje Kondres

Foto galerija