U Ruandu sam, kao volonter, došao pomoći oko popravaka računala. Ali, kako će vam svaki „stručnjak“ za računala reći, oni se nikada u stvari ne mogu popraviti… Na njima se može samo raditi. Stoga mogu slobodno reći da sam došao u Ruandu poraditi na nekim računalima. Također, svaki „stručnjak“ za tehnologiju reći će vam da rad s tehnologijom nije rad s fizičkim stvarima, već rad s ljudima koji koriste tu tehnologiju. U tom smislu mogu reći da sam došao u Ruandu raditi na ljudima koji koriste računala... Kako smo onda svi zajedno završili na sajmu u glavnom gradu Kigaliju četiri tjedna kasnije? Nisam stručnjak za pisanje, ali ću vidjeti što se može napraviti na ovom kompjuteru koji sam upravo popravio.

Moj prvi dojam iz Ruande bila su beskrajna bijela svjetla koja sjaje po brežuljcima Kigalija u noći. Ona su dočekala moj avion kao jedna ogromna sletna pista. Ta svjetla predstavljaju brz napredak elektrifikacije i tehnologije koji se protežu duž ove male nacije. Kada smo krenuli iz Kigalija prema Kivumu, moji domaćini su komentirali novo postavljenu uličnu rasvjetu koja se proteže od centra glavnog grada Kigalija prema svim stranama. Naposljetku, ta ulična rasvjeta pretvorila se u grupice svjetala koja su predstavljala okolna sela. Na kraju smo se dovezli u Kivumu gdje nas je dočekala usamljena svjetlost na ulazu posjeda.

Sva ta svjetla označila su put dolaska struje, koja je napokon došla u Kivumu prije otprilike šest mjeseci. Iako je škola imala povremeno struju na solarnu energiju, dolazak stalno prisutne struje značio je da tridesetak doniranih računala može konačno ući u stalnu uporabu. Naravno, pod uvjetom da su svi u izvrsnom stanju. Što nisu bili... Smiješna stvar s doniranim računalima je što su ona često u vrlo lošem stanju. Jer, raniji vlasnici, koji su ih potom i donirali, sustavno su ih koristili sa svim vrstama programa i virusa. Zato je njihova upotreba postala vrlo naporna.

'Uronio' sam u istraživanje stanja računala od prvog dana sa svojim kolegom volonterom Hrvojem iz Zagreba. Uzimali smo računala i prijenosna računala jedan po jedan, s ciljem da svaki sistem sredimo do te mjere da zadovolji određene minimalne standarde. Taj standard je najnovija verzija 'Windows XP' s uredskim paketom programa, anti virusom, te programom za učenje tipkanja. Nakon otprilike šest dana rada na računalima i putu do tehnološkog kvarta Kigalija, približili smo se zadanim standardima. Na žalost, naša 'nagrada' za uspjeh bila je – nestanak struje sljedeće jutro.

Naša prva pomisao bila je da je naš novi i moćni informatički laboratorij postao prevelik zalogaj za ovu školu. Međutim, nažalost, zapravo se pojavio puno veći problem u strujnoj mreži. Jedan od glavnih vodova prema zgradama imao je gadan kratak spoj, što je zahtijevalo znatne popravke.Toliko znatne, da još uvijek traju. Gospodin iz Ugande, nakon svog trećeg posjeta Kivumuu u posljednjih više tjedana, izgledao je jako umorno kada se vratio k nama.

Čekajući ponovni početak stalnog dotoka električne energije, okrenuli smo našu pažnju i rad na novi projekt postavljanja širokog zvučnog sustava za puštanje glazbe i govorne obavijesti. Ovaj projekt, naime, uključuje centralizirano zvučno rješenje koje je u mogućnosti prenijeti zvuk putem zvučnika u sve učionice. Nakon još jednog putovanja u Kigali i značajne pomoći Salomona, učitelja iz škole, ugradili smo sjajan zvučni sustav. Ali, bez struje za isprobavanje… Očekujem pritužbe lokalnog stanovništva kada ga iscrpno isprobamo. Jednom kada konačno dođe struja.

Srećom, uspjeli smo testirati dio tog zvučnog sustava druge subote mog boravka u Centru Otac Vjeko. Ovdje školska godina traje od siječnja do studenog, pa se pripremala velika fešta poslije završnih ispita. Budući da sam inače DJ, doma u Kanadi, uvijek i svugdje putujem s velikom kolekcijom glazbe te načinima da je uvijek mogu puštati. S novim zvučnim sustavom u rukama, sastavio sam neke zvučnike i puštao najnovije međunarodne plesne hitove na fešti. Bilo je to jedno od najboljih iskustava koje sam ikada imao kao DJ!!! Bila je to vesela gomila koja je plesala snažno i dugo sve do vremena predviđenog za odlazak kući. Glazba je privukla mnoge znatiželjnike iz zajednice što je dodatno zagrijalo atmosferu.

Tjedan dana kasnije, dobili smo obavijest da se u Kigaliju sljedeći četvrtak održava sajam. Ali i poziv da obavezno dođemo. Nakon prvotnog iznenađenja zbog poziva, shvatili smo da poziv znači da je pred nama veliki posao – morali smo, bez ikakvih sredstava, u manje od tjedan dana, organizirati sve ono što želimo prikazati tijekom sajmenog vikenda! Nakon kraćeg vijećanja, odlučeno je da ćemo zadiviti publiku audiovizualnom prezentacijom koja će uključivati video isječke sa školske internet stranice, fotografije iz školske arhive te izložbene primjerke različitih školskih smjerova.

Jutros je maleni kombi stigao u 5,30 sati i odvezao svu opremu, zajedno sa devet putnika, na mjesto sajma Expo 2011. u Gikondo u Kigaliju. Nakon nekoliko sati namještanja opreme, stali smo da bi pogledali našu kreaciju. Uz znatan manjak vremena i sredstava, sve je ispalo jako dobro! Imamo veliko filmsko platno za privlačenje prolaznika, zajedno sa sjajnom plesnom glazbom i gomilom sjajnih izložaka. Četvero učitelja iz škole bit će tamo cijeli vikend te će sa ljudima koji dođu na sajam razgovarati o školi i njezinoj budućnosti. Mislim da će napraviti sjajan posao! Na žalost, upravo je nestalo struje pa ćemo vidjeti da li je ovo sjajna postavka ili samo vježba očekivanja...

U svakom slučaju, ja ću sve dočekati sa smiješkom. Ovaj vikend učitelji govore svojoj zemlji o školi Centar Otac Vjeko na sajmu Expo 2011. Ja vam danas pričam o još jednom poglavlju o njihovim životima ovdje. Dobrota svih ljudi u zajednici Kivumu i školi zaslužuje svu našu podršku. Nisam, ustvari, uspio učiniti mnogo, osim biti osvojen njihovim srcima i usput razbiti nekoliko računala. Nadam se da sam i ja barem malo osvojio njihova srca.

S engleskog preveo: Hrvoje Kondres

Foto galerija