Sveta misa u župi Kivumu ponedjeljkom nije u lokalnoj crkvi, već u kapelici kod sestara Krista kralja (odmah preko puta župne crkve). Toj smo misi prisustvovali prvog dana našeg boravka u Ruandi. Misa je bila na francuskom, a vodio ju je fra Kizito. Časne imaju svaka po neki instrument, bubnjeve ili udaraljke, uz koje još pjevaju prekrasne afričke melodije. Tko nema udaraljke – plješće rukama, što smo i mi radili.

Poslije doručka Fra Ivica nas je odveo u srednju školu (nalazi se između samostana i župne crkve) gdje smo prisustvovali postrojavanju učenika. Nakon postrojavanja bila je kratka molitva iza koje su se svi rasporedili po učionicama : stolari, zidari, švelje, varioci. Fra Ivica je imao i kratki ‘briefing’ s učiteljima, a mi smo malo slikali okolo i pozdravljali učenike. Pogledali smo šivaće mašine, stolariju, zidarske alate, uratke učenika...

Nakon toga smo se odvezli do obližnje osnovne škole u Kivumu u čijem vođenju sudjeluju franjevci iz župe. Udaljena je tek nekoliko minuta autom. Kada smo došli, djeca su bila u učionicama, a mi smo obišli nove zgrade koje izrađuju učenici iz srednje zidarske škole (pomaže im jedan zidar). Napravili su novi pod i upravo je bilo dovršeno vrijeme koje mora provesti pod vodom pa su ih čistili. Učenici su izradili i metalne prozore i vrata. Fra Ivica nam je rekao da su ranije sami pekli ciglu, ali da se to pokazalo preskupo.

No, dok smo razgledavali kako napreduju radovi, završio je školski sat i dvorište se napunilo s nekoliko stotina djece. Počeli su se okupljati oko nas i u tren oka smo bili posve njima okruženi. Nažalost, još ne govore niti engleski niti francuski, ali ih strašno zanima kamera i sve na nama. Dali bismo jednom djetetu ‘pet’ pa bismo odmah morali dati i drugom i trećem, i četvrtom, i petom, i šestom... pa onda opet iz početka. Djeca su ovdje vrlo radoznala i vrlo spontana u uspostavljanju komunikacije – bilo verbalno, bilo dodirima. Na primjer, zanimaju ih dlake na našim rukama (jer oni nisu toliko dlakavi) pa ih dodiruju, glade i čupkaju... :) Svaki susret s djecom u Ruandi pružio nam je istinsku radost.

Prvog dana smo još otišli do Kibeha koji je odavde udaljen oko 120km i koji je bio glavni poticaj za naš dolazak ovamo, ali o tome ćemo pisati kasnije.

Na povratku smo svratili do franjevačkog samostana u Butareu i prisustvovali njihovoj malenoj proslavi u povodu blagdana sv. Ante, zaštitnika njihove zajednice. Gvardijan njihove zajednice, Innocent, prije proslave poveo nas je u obilazak samostana, a u njihovom smo vrtu mogli vidjeti kako zapravo rastu ananasi!

Foto galerija