Svakoga dana razni mi primjeri pokazuju kako naša djeca u župi Kivumu trebaju i zaslužuju srednju školu. Jedan takav zadnjih nas je dana prilično uzdrmao. Ali ovakvi događaji, koliko god teško pali nama i našim učenicima, dodatni su nam poticaj da što prije riješimo svu potrebnu papirologiju i počnemo s izgradnjom srednje škole.

Naime, ovih se dana u Ruandi održava natjecanje učenika u govorništvu. Pred djecu se postavi tema i oni moraju u zadanom vremenu smisliti i ispričati priču pred velikim brojem ljudi. Osim što priča mora biti zanimljiva, učenici moraju znati komunicirati s publikom te ju zainteresirati svojim govorom, koji mora sadržavati i dozu humora.

Budući da se sve radi bez ikakve pripreme, djeca tu pokazuju svoju sposobnost improvizacije. Jer, pred svaki nastup samo im se zada tema od koje oni odmah moraju smisliti priču. Ne samo da ju moraju znati smisliti, već ju moraju znati i prezentirati.

Natjecanje se prvo provodilo po svim školama, a pobjednici su imali daljnja natjecanja po mjesnim odborima. Najbolji sa tog natjecanja dalje su išli na natjecanja na nivou općina, a potom i pokrajina. Šlag na kraju, dakako, za najbolje od najboljih je državno natjecanje. I mi smo u okviru naše strukovne škole održali natjecanje. Bilo je i više nego zanimljivo, ali i zabavno. Nevjerojatno je koliko se inteligentnih bisera krije među tom djecom.

Kod nas je briljirao Dieudonne Habiyambere, najbolji učenik drugog razreda stolarskog odjela. Inače tih i samozatajan, taj nas je dječak svojom sposobnošću govorništva nemalo iznenadio. Njegovi su govori istodobno bili šaljivi, zanimljivi, pa čak i poučni. Ponosno smo ga poslali na daljnja natjecanja da predstavlja našu školu. Pomeo je konkurenciju i u mjesnom odboru, a potom i na općinskom natjecanju. A onda je nastao šok.

Naš Dieudonne nepravedno je zaustavljen. Diskvalificiran je iz natjecanja! Dobili smo samo kratko pojašnjenje kako na natjecanja, ipak, ne prihvaćaju učenike strukovnih škola. Već samo učenike srednjih škola i fakulteta. Valjda su se uplašili da će jedan dječak iz sela bez struje, koji uči za stolara, pomesti u govorništvu konkurenciju iz elitnih škola i fakulteta... Toliko se trudio i ta je obavijest bila veliki šok za njega. No, nije dozvolio da to na njega utječe demotivirajuće. Veseli se svom stolarskom zanatu.

„Jako volim stolariju. U ovoj ću školi steći sva potrebna znanja vezana uz taj posao, A cilj mi je biti najbolji u ovoj profesiji. Na taj bi način osigurao budućnost i egzistenciju i za sebe i za moju obitelj. A jednoga dana, naravno kada se oženim, i za ženu i djecu. Treba se školovati, jer samo tako možemo doći do posla i sigurnije budućnosti. Tada ću si moći omogućiti mnogo toga što sada ne mogu. Recimo, meso. Koje jako volim jesti, ali moja si ga obitelj ne može baš često priuštiti“, kaže Dieudonne kojemu je najdraži hobi igranje nogometa, dok se veseli i druženju uz pjesmu i ples.

Zamislite samo koliki se talenti kriju u toj djeci. Koji možda nikada neće biti otkriveni. Samo zato što im nitko nije dao priliku. To moramo promijeniti!

Foto galerija