Menu - zašto komplicirati stvari           Male ribice?! Skakavci!!!           Pura na ruandski način           Rođendanska zabava           Ručak na jednostavan način Menu - zašto komplicirati stvari

Jednu večer dok smo se poslije večere družili uz svjetlost svijeća, na stolu su se našle, kako su mi rekli moj rođak fra Ivica i fra Floren „ribice iz jezera Victoria“. Na tu tvrdnju čak su i Mireille, Andre i Peter potvrdno kimnuli glavom te me nudili da se i ja počastim tim ribicama, za koje su rekli da su vrlo ukusne.

„Ajde, uzmi, ništa se ne boj. Sve je sterilno i skuhano“, uvjeravao me Andre. No, prije dolaska u Ruandu čitala sam da baš i nije pametno jesti ribu iz jezera Victoria, jer je navodno puna raznih metala. Sreća moja!

I tako sam se ja svom dragom društvu, koje je uživalo u ribicama, zahvalila i rekla da baš i nisam gladna. Kada su uvidjeli da im se ipak neću pridružiti, nasmija se moj rođak Ivica i pita me vidim li ja što to oni jedu?

Pogledala sam malo bolje prema tanjuru i kažem da vidim samo neke čudne ribice. A on će meni: „Pa, ne brini za metale, to ti nije riba, to su ti skakavci!“. E, tek onda mi je pozlilo! Od same pomisli na to da netko jede skakavce okrene mi se želudac... Ima ovdje i drugih „poslastica“. U tanjuru možete naći puževe, žabe, sirovo meso, pa čak i zmije. I sve se jede s osmijehom!

Iako baš nisam neki ljubitelj graha, ja sam u njemu uživala svaki dan. Da ne bi „naletjela“ na nekakve ribice, radije sam jela grah i za doručak i za ručak i za večeru. Ima u grahu dovoljno potrebnih bjelančevina za mene. A, hvala Bogu, u fratarskom vrtu ima i banana, avokada, papaje, rajčice, paprike, mrkve, slatkog krumpira te drugog voća i povrća. Tako da sam uvijek mogla „igrati“ na sigurno.

U vrijeme dok sam bila u Ruandi proslavila sam rođendan. Budući da sam bila daleko od svoje obitelji, fra Ivica je odlučio pripremiti mi rođendansku proslavu. Pridružili su nam se učitelji iz škole, a uživali smo uz mjesečinu, zvjezdano nebo, bubnjeve i vatru. Zvucima bubnjeva pridružili su se cvrčci svojim brujanjem, žabe svojim kreketanjem, a ptice svojom pjesmom. Bio je to predivan prirodni orkestar. Doživljaj je bio neopisivo dobar.

Dodirnuše ti zvuci bubnjeva moju dušu. I danas kada zažmirim čujem ih još uvijek. Sva ta radost, sreća, osmjesi na licima plesača, koji me pozivaju da im se pridružim, sve to u meni ponovo oživi i mojoj sreći nema kraja. U tom trenutku osjećam ljubav, mir i sreću.

Volim sva ta nasmijana, razigrana i draga lica koja zrače dobrotom i zahvalnošću. To je bilo najbolje rođendansko slavlje koje sam ikada imala! Ljubav, smijeh, radost, zahvalnost i moć vjere, otjerali su sve moje napetosti. Svaki puta kada sam se malo zamislila i u mislima odlutala, Ivica bi me upitao: „S kim se ti to svađaš?“.

I imao je pravo! Dobro je zapazio, dobro je osjetio, jer pun je beskrajne Božje ljubavi. Istina je, svađala sam se sama s sobom, s tim što sam znala i s tim što sam spoznala, sa novim saznanjima, doživljajima, bogatstvima, pogledima na život i vrijednostima u životu.

Moj posjet Africi promijenio me je zauvijek. Shvatila sam da je ljubav osjećaj koji ne možeš držati u ruci. To možeš samo osjetiti u srcu. I da, ja sam osjetila tu ljubav mnogo puta za svoga boravka kod fra Ivice.